Kokosovi orasi, roman Robija Selana čita se u jednom dahu

U Mjesecu hrvatske knjige Gradska knjižnica Labin i Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika 27. listopada predstavili su roman novinara našeg portala i književnika Robija Selana naslovljen „Kokosovi orasi“.

O  knjizi su govorili Boris Domagoj Biletić, urednik knjige i predsjednik Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, zatim novinarka i književna kritičarka Vanesa Begić te autor knjige.

„Sa zadovoljstvom sam pročitao i uređivao ovu knjigu. Robi je autor koji zna što je prozni tok, zna voditi radnju, zna voditi likove i općeniti zna upravljati onim što roman čini romanom“, kazao je Biletić i nastavio:

“U romanu susrećemo čudne likove, ljubavne priče, zagonetne smrti, zamjene identiteta, potrage i poniranje u psihu likova i u svemu tome autor se ni jednog trenutku nije izgubio, a ima slučajeva da su i se i veliki pisci, autori klasičnih djela koji put izgubili, pa im, primjerice, jagode niču zimi ili likovi mijenjaju imena. Priča je vrlo filmična, stalno se mijenjaju ambijenti i odnosi među likovima, pa bi se po njoj bi se mogla snimiti drama ili film. Šarolik i živ, ovaj roman  čita se u jednom dahu. Na kraju romana je spašena ljubav i spašena je vjera i to je važna autorova poruka.“

Naglasivši da je Selan jedan od prvih istarskih autora koji je počeo pisati haiku poeziju i znanstveno – fantastičnu književnost, a sada i kriminalističke romane, Begić je rekla:

„Stvarno možemo reći da je to knjiga koja se čita lakoćom, ali sam autor je rekao da proces nije bio jednostavan. Očito postoji uzročno-posljedična veza između romana koji se čita s lakoćom dobro promišljanog procesa koji iza toga stoji. Ovaj roman može biti krimić, psihološki roman, roman o sazrijevanju i ljubavni roman, mada ne ljubić. Za razliku od skandinavskih kriminalističkih romana, koji su po svuda na vrhu ljestvice čitanosti, Selanov roman je bez niskih strasti i s puno ljubavi. Podsjeća me na Hitchcockove filmove u kojima se čini da radnja donosi jednu vrstu pripovjednog tijeka, a onda se dogodi preokret i vidimo da nije tako. Veseli da u Istri postoji autor koji zna tako pisati – pitko, ali nikada plitko.“ 

„Namjera mi je bila napisati kriminalistički roman koji će poštivati sve zakonitosti žanra, a uz to možda postići i nešto više“, rekao je autor i zatim objasnio posebnost ambijenta u kojemu se radnja događa:„Kao što je američki pisac Faulkner izmislio cijelu jedu županiju i njezin glavni grad u koje je onda smjestio potpuno realističnu radnju svojih romana, tako sam i ja malo preuredio stanje u Istri. U mom romanu za vrijeme fašističke vlasti u Istri nije izgrađen Podlabin i nije isušeno Čepićko jezero, nego je umjesto toga izgrađen novi dio Plomin Luke, koja je ostala luka jer nije zatrpana muljem. Taj novi dio Plomin Luke spojio se s Plominom, kao što se u stvarnosti Pozzo, kasnije nazvan Podlabin, spojio sa starim gradom Labinom i nastavi se širiti. Taj veliki Plomin poprište je događaja u romanu.“

Publiku je zanimao smisao naslova „Kokosovi orasi“, ali autor je odgovorio da na to pitanje ne može odgovoriti jer je ono ključ cijele priče, tj. da bi to bilo otkriveno potrebno je knjigu pročitati. Također, publiku je zanimalo koliko autobiografskoga ima u priči, na što je autor odgovorio da nema puno, ali ima puno motiva nadahnutih događajima i sudbinama koje se susretao u svom novinarskom poslu.

Roman „Kokosovi orasi“ predstavljen je na Pulskim danima eseja 22. listopada, predstavljanje u Rovinju zakazano je za 15. studenoga. (Tekst: Divna Knežević, foto: Valentina Načinović)