Motovunske počasne nagrade Goranu Markoviću i Ranku Mitiću
Još 2008. godine Motovun Film Festival odlučio je nagraditi ljude koji su krenuli svojim putem, protiv struje i imaju etički stav prema svijetu. Ove godine počasna nagrada Maverick Motovuna dodijeljena je pred punim motovunskim trgom Goranu Markoviću, beogradskom redatelju čiji su se filmovi utisnuli u široku masovnu kulturu.
„Goran Marković čovjek je kojem nije lako sad u Srbiji. Označen je kao neprijatelj režima koji koristi svaku priliku da ga blati. Iako nije imao potrebe glasno ustati protiv režima i nacionalizma, Marković je čovjek s kritičkim stavom koji je rekao ne i za to plaća veliku cijenu. Ostaje bez filmova koje je trebao raditi i ukratko rečeno, priređen mu je pakao života“, rekao je Rajko Grlić, počasni umjetnički direktor motovunskog festivala, inače Markovićev kolega u znamenitoj praškoj filmskoj školi FAMU.
„Moj život nije pakao. Sretan sam kako živim, što sam žulj nekim ljudima, što me mrze i što me se boje. Moj život je lijep“, uzvratio je Goran Marković, primajući nagradu. Prisjetio se i dana prije 40-ak godina kad je dolazio u Motovun još kao student.
„Tada je djelovao kao mali zaboravljeni gradić, a danas je Motovun veličanstven grad s iznimnim festivalom. Ogromna mi je satisfakcija kad vidim danas kako mladi ljudi ovdje uživaju u filmu. I zato ne mogu biti nesretan“, rekao je Marković praćen gromoglasnim pljeskom poštovanja motovunske publike.
U nastavku svečanosti dirljivom posvetom festival se oprostio i od čestog motovunskog gosta, preminulog beogradskog glumca Branka Cvejića, legendarnog Baneta Bumbara iz serije Grlom u jagode koja je snimana i u Istri. Prikazan je ulomak iz serije u kojem se Cvejić pojavljuje upravo na motovunskom trgu, a odsvirana je uživo i naslovna skladba iz te serije.
Druga počasna nagrada – 50 godina uručena je Ranku Mitiću Miti, asistentu kamere i direktoru fotografije te jednom od najtraženijih i najzanimljivijih hrvatskih filmskih profesionalaca. U karijeri dugoj 55 godina Mitić je snimio više od 300 filmova u domaćim i međunarodnim produkcijama. Na taj je način festival odao počast i mnogim samozatajnim ljudima bez kojih film ne bi bio moguć.
Primajući nagradu Mito je zahvalio festivalu „jer nagrađuje i ljude iza kamere, što je jako rijetko“. Zahvalu je nastavio i posvetom filmskoj profesiji i onima koji su mu omogućili da uđe u svijet filma te tako nađe svoju veliku profesionalnu ljubav – „nešto najbolje i najvažnije u životu“. Govor je završio našalivši se na račun čestih pitanja o penziji. „Pitali su me kad ću se umiroviti; zatim su studenti morali prenijeti kameru, i onda mene do kamere. Često me studenti pitaju i jesam li radio s braćom Lumière“ prokomentirao je Mitić i pozdravio oduševljenu publiku.
Dodjelu je pratila i projekcija Male seoske priredbe, antologijskog kratkog filma hrvatskog dokumentarizma u režiji Krste Papića. Projekcija tog klasika uz koji je nemoguće ne opustiti se protekla je u izraženo veselom duhu, a obilježile su je spontane salve smijeha i aplauzi iz publike.spontane salve smijeha i aplauzi iz spontane salve smijeha i aplauzi iz publike.
