Prisjećamo se svih finala naših rukometaša s Linom Červarom na klupi
U 90-ima, sve do 1996. godine, hrvatska muška rukometna reprezentacija brzo se iskristalizirala kao jedna od najboljih ekipa svjetskog rukometa, igravši u finalu velikog natjecanja svake godine od 1993. do spomenute 1996. Godine 1995. osiguran je ulazak u prvo finale (Svjetsko prvenstvo na Islandu), a u Atlanti osvojeno je nezaboravno olimpijsko zlato. Međutim, nakon toga uslijedio je post dug sedam godina bez medalje na jednom od tri najveća natjecanja (OI, SP, EP). Bio je to post koji je kasnije bio nezamisliv, vrlo male vjerojatnosti prema procjenama kladionica. Sve dok nije došao Lino Červar…
Točnije, Savez je obznanio njegov dolazak na izborničku klupu u ožujku 2002. godine, mjesec dana nakon teškog debakla na Europskom prvenstvu u Švedskoj gdje su naši rukometaši zauzeli posljednje, 16. mjesto. Červar je, uz pomoć velikana Balića, Metličića, Lackovića i ostalih, u narednih sedam godina čak šest puta stigao do finala. Da zbrojimo i ono iz 2020. godine, došli bismo do brojke od sedam finala, što je sjajan učinak ako uzmemo u obzir da je naša izabrana vrsta tijekom povijesti igrala devet finala velikih natjecanja. Sedam od devet, nije loše.
SP 2003. u Portugalu – zlato
Početak ovog natjecanja nije davalo nikakve naznake da će se situacija promijeniti u odnosu na Švedsku godinu ranije. Poraz od Argentine 29:30 nije ulijevao nadu, kao niti zaostatak za Saudijskom Arabijom nakon prvih 30 minuta drugoga kola (8:10). No, tada se bude Balić i društvo i redom pobjeđuju Saudijce, Rusiju, Francusku i Mađarsku za osiguravanje prvog mjesta u skupini. U drugom krugu nije bilo problema s Egiptom i Danskom, a u polufinalu je uslijedio rukometni klasik sa Španjolcima koji je završio nakon dva produžetka (39:37). U finalu su pali i Nijemci (34:31) za jednu od najljepših priča hrvatskog sporta.
OI 2004. u Ateni – zlato
Četvrto mjesto na Euru početkom 2004. godine u Sloveniji bilo je blago razočarenje za svjetske prvake, no vratili su se pobjedničkim navikama na Olimpijskim igrama u Ateni. Osam utakmica – osam pobjeda. Redom su bivali pobijeđeni Island, Slovenija, Južna Koreja, Rusija, Španjolska, Grčka, Mađarska, a potom u dramatičnom finalu i Njemačka (26:24). U glavnog junaka prometnuo se Nikša Kaleb koji nije bio na razini gotovo cijelo finale, a onda se na kraju ukazao s tri pogotka.
SP 2005. u Egiptu – srebro
Svjetski i olimpijski prvaci bili su strah i trepet za sve reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Egiptu 2005. godine. Grupna faza protekla je bez većih problema. Najsnažnijima su se pokazali Španjolci i Šveđani, no „Kauboji“ su svladali i jedne i druge (33:31 i 28:27). Na startu drugoga kruga upisan je pomalo šokantan poraz od Norvežana, koji tada nisu bili tako dobri kao danas. Tijesna pobjeda nad Srbijom i Crnom Gorom u kojoj se iskazao Vlado Šola donijela nam je polufinale s Francuzima, nakon čega je uslijedilo novo finale, ovog puta protiv Španjolske. „Ubio“ nas je „Juanin“ Garcia s 11 pogodaka…
EP 2008. u Norveškoj – srebro
Iako je prvi krug riješen poprilično jednostavno, težak poraz od Danaca (20:30) na startu drugoga poljuljao nam je šanse za prolaskom dalje. Bilo je vrlo nezgodno s Crnogorcima koji su nas vodili na poluvremenu (12:13, na kraju 34:26), a nakon te partije uslijedio je okršaj s domaćinima koji su se još jednom pokazali kao „tvrd orah“. Trebali smo osvojiti barem bod i uspjeli smo u tom naumu. Polufinale je donijelo novi susret s Francuzima i jednu od najslađih pobjeda (24:23). Danci su, u finalu, još jednom bili prejaki.
SP 2009. u Hrvatskoj – srebro
Tog Mundijala ponajprije se sjećamo zbog sjajne atmosfere u Splitu i Zagrebu, ali i ostalim hrvatskim gradovima, među kojima su bili Poreč i Pula. Do finala su „Kauboji“ nanizali devet pobjeda, uključujući i onu protiv Francuske, no bilo je to u drugom krugu, onda kada niti jednima, niti drugima ta utakmica nije previše značila, budući da su obje ekipe već osigurale prolazak u polufinale. Ondje je rutinski svladana Poljska. U finalu je čekala reprezentacija Francuske, naravno. Dobrih 45 minuta gledali smo ravnopravan rukomet, no onda su Francuzi predvođeni Omeyerom i Dinartom zaključali vrata nedopustivši našima pogodak čak deset minuta. Pamti se i mali sukob Line Červara i Ivana Balića…
EP 2010. u Austriji – srebro
Hrvatskoj rukometnoj javnosti dosadila su silna srebra. Priželjkivalo se zlato do kojega se, ipak, nije došlo. Sve do šestog susreta na turniru, onog s Danskom (27:23), igra Hrvata nije izgledala impresivno, no pobjeda nad Dancima dala nam je vjetar u leđa. Poljaci su ponovno pali u polufinalu, kao i godinu ranije u Hrvatskoj, a u finalu – ista priča. Francuzi s druge strane terena, „Kauboji“ vode prvo poluvrijeme, naposljetku su Karabatić i društvo ti koji slave. Nabili su nam „Tricolori“ tada komplekse koje još uvijek nosimo. Lino Červar nije mogao podnijeti pritisak javnosti pa je ubrzo odstupio s izborničke funkcije uslijed tri srebra u dvije godine. Zamislite kako li smo tada bili razmaženi…
EP 2020. u Švedskoj, Austriji i Norveškoj – srebro
Deset godina čekalo se na finale. Slavko Goluža osvajao je medalje na klupi Hrvatske, no nikako nije mogao do finalnog meča, iako su „Kauboji“ igrali sjajno. Červar je ispremiješao karte s iskusnim senatorima i mladim „lavovima“. U drugom je krugu posebno slatka pobjeda bila protiv Nijemaca, što je bila svojevrsna osveta za njihovu krađu sa SP-a 2019. godine. O polufinalu se ne treba previše pisati. Bila je to jedna od najdramatičnijih utakmica u povijesti rukometa, s dva produžetka i pogotkom Željka Muse u posljednjim sekundama. Sportski portali danima su pisali o ovoj utakmici kao najzanimljivijoj u povijesti naše rukometne reprezentacije. U finalu je, ipak, Španjolska bila malo jača. Istinitim se pokazala tvrdnja da su bez Line Červara finala teško dostižna.
