Nataša Stanić Mann: 'Život koji sam ovdje izgradila je autentično moj'

Performericu i profesoricu sociologije Natašu Stanić Mann upoznao sam još kao srednjoškolac, kad sam jedno kratko vrijeme surađivao s Radio LAE-om. Nakon toga, imao sam prilike gledati njene performance na Festivalu vizualnog kazališta u Labinu, a posebno mi se svidio njen nastup na Mediteranskom kiparskom simpoziju prije desetak godina, kada je izvela performance 'Prisutnost'".

Tijekom boravka u Londonu, gdje moja sugovornica živi već više od dvadeset godina, uživao sam i u njenom nastupu u projektu Cinetaxis u The Shuntu 2009. godine, zanimljivom kulturnom centru ispod London Bridgea, s markantnim voltama i mračnom atmosferom.

* Od posljednjeg Festivala vizualnog kazališta do danas prošlo je mnogo godina. Što se u to vrijeme događalo s Natašom Stanić Mann?
- Uh, puno toga! Osnovala sam obitelj ovdje, odgajam dijete, predajem Yogu za djecu u dva vrtića, radim na umjetničkim projektima. To je ono – ukratko, na tvoje opširno pitanje.

* Pripremaš novi projekt za poznati britanski Cockpit festival. Po čemu je taj projekt poseban?
- ‘The Return’ ili Povratak u prijevodu, je solo predstava na kojoj radim već nekoliko godina s izvrsnom grupom suradnika – redateljem Andresom Velasquezom, dizajnericom rasvjete Jo Tremelling i dizajnerima zvuka Valentinom Nioi i Chrisom Prosho. Imali smo prošle godine više nastupa s tom predstavom.

Ove godine smo nastavili razvijati projekt i predstavili ga prije nekoliko tjedana u londonskom Theatre Deli. ‘The Return’ je pozvan na Voila! Europe Festival koji se već desetu godinu održava u kazalištu The Cockpit.

‘The Return’ se bavi latentnim međugeneracijskim posljedicama ratova i neriješenim konfliktima, a bazira se na autobiografskim iskustvima. Ovo može zvučati prilično teško, ali u predstavi ima puno humora i interakcija s publikom je sastavni element predstave. Interdisciplinarni je projekt, sačinjen od više vrsta izričaja – pokreta, pripovijedanja i poezije, a priča nije linearna, nego je fragmentirana i sastavljena kao kolaž. U predstavi se koriste engleski i hrvatski jezik. Projekt je podržan od Arts Council England.

* Dugo si već u svijetu performancea i umjetnosti. Ima li u tebi neke gorčine ili sve uglavnom pozitivno?
- Ne znam točno što misliš – postoji li gorčina što sam u svijetu performancea i umjetnosti? Ja sam zahvalna što imam takve uvjete da se mogu baviti umjetnošću. Možda sam ogorčena što se umjetnici ne vrednuju dovoljno ni u jednom društvu.

Društvo se oslanja na činjenicu da će umjetnici uvijek naći načina da stvaraju, jer bez toga ne mogu, to je unutarnja potreba. Umjetnici rade i dok spavaju, a to teško da mogu naplatiti, osim onih koji postanu poznati i slavni.

* U Velikoj Britaniji imaš supruga Surindera i 9-godišnju kćerkicu Anu. S druge strane, u Labinu su ti korijeni i majka. Kako se nosiš s tom razdvojenošću?
- To je moj izbor i kao i svaki životni izbor ima svojih prednosti i nedostataka. Otići iz svoje zemlje nije bezbolan izbor, s druge strane život koji sam ovdje izgradila je autentično moj i osjećam da pripadam tu gdje živim. To ne znači da ne postoji osjećaj čežnje za zavičajem. Kako bi bilo da sam ostala, je opravdano pitanje koje naravno da mi ponekad prođe kroz glavu, ali sigurno bi se pitala i obrnuto da sam ostala.

To je jednostavno životna činjenica – ne možemo putovati na dva puta istovremeno. Razdvajanje od roditelja je potrebno i zdravo, a udaljenost od mame nadoknađujemo dužim posjetama i video razgovorima.

* Kako se, prema tvom iskustvu, za državljane EU promijenio život u Britaniji nakon Brexita?
- Brexit je postao nepopularna tema i čini mi se da se ovdje nikome više ne da time baviti. Kao da bi državljani EU jednostavno trebali prihvatiti neprijateljsku klimu koja se Brexitom usmjerila prema njima. Naravno oni koji su u UK živjeli i prije imaju ista prava, ali atmosfera se promijenila.

Brexit je dao zeleno svjetlo negativnom odnosu prema migrantima, koji je postojao i ranije. Mnogo se ljudi iz EU zemalja baš zbog toga odselilo. U Londonu se srećom to manje osjeća, ovdje je multikulturalna oaza, kao država unutar države.

* I na kraju, kad ćemo vidjeti neki tvoj nastup u Istri?
- Kad dobijem poziv da nastupam. (Kristian Stepčić Reisman)