Aleš Winkler: Mnoge se važne stvari događaju 'slučajno'

Koze su toliko divna i ljudima potrebna bića da ni sami nismo svjesni koliko griješimo što ih nedovoljno koristimo čak ni tamo gdje bi to uistinu bila njihova bazna uloga, a to je svakako proizvodnja mlijeka i sireva. Koze vam uvijek čiste najnepristupačnije dijelove terena, pa tako i najpoznatijih svjetskih parkova kao što je to lndonski Hyde park, piše Novi list s kojeg u nastavku prenosimo dio članka.

Koze u razvijenim i ekološki savjesnim državama održavaju vatrogasne i protupožarne koridore, čiste podnožja dalekovoda,… primjera uistinu ima mnogo tako da ovo o čemu mi danas razgovaramo, a to je svakako nedostatna hrvatska proizvodnja kozjeg mlijeka i sira, je tek jedan dio problema zapostavljanja i minoriziranja kozarstva. Iskon prirode i klime Istre, uzgoj milih i beskrajno korisnih koza i proizvodnja ponajboljih sireva u ovom dijelu Europe.

– Mnoge se važne stvari događaju “slučajno”. U onoj bivšoj vojsci čiji sam vojni rok služio u Bileći, bio sam prijatelj jednim Puležanom. No, to tamo sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, nije bilo ni najmanje važno za ono što će se dogoditi pa dobrih dvadeset godina kasnije, kupnju Stancije Kumparička. U prvoj fazi mog poslovnog života bilo vam je bavljenje nekretninskim bussinesom. Ali zamarali su me i taj posao, sve više i moja rodna Ljubljana. Krenuo sam u potragu za imanjem na kojem bih se počeo baviti poljoprivredom, konkretno stočarstvom. Nije išlo jer Istra je zemlja u kojoj se u građevinsko zemljište pretvara sve što se može. Ipak, taj moj prijatelj iz Bileće, kasnije pulski odvjetnik je uvijek imao u nekom dijelu svoje memorije moju želju za imanjem, velikim poljoprivrednim imanjem. A kad smo već dobrano bili zakoračili u novo tisućljeće, sav me radostan nazvao i priopćio mi kako je našao rješenje za moje muke: prodaje se velika stancija nedaleko Marčane, sjeća se Winkler svog prvog dolaska u Cukone prije nešto manje od dva desetljeća.

– Moj su vam fokus bile koze. Ponavljam fantastična bića koja u ovom našem kapitalistički ustrojenom društvu predstavljaju djelatnost s golemom dodanom vrijednošću. Mi danas posjedujemo stado od 250 koza koje pasu na 200 hektara najnepristupačnijeg mogućeg zemljišta na kojem ništa ne može uspijevati u smislu kultivirane proizvodnje, napisao je Novi list.

- Umjesto trošenja fosilnih goriva za proizvodnju umjetnih gnojiva, imamo prirodno, efikasno i nadasve zdravo. Vidite, to je ciklus u prirodi, zatvoreni krug u kojem svi profitiraju. Ne vratimo li se značajnijem uzgoju stoke, ne samo da smo ovisnici o uvozu hrane, mi dodatno zapuštamo zemlju, na neki način “prizivamo” požare i goleme štete koje donose, zaključuje Winkler za Novi list.