Objavljeno tko je dobio istarsku književnu nagradu

Godišnja književna nagrada Istarske županije – Regione Istriana „Edo Budiša“ dodjeljuje se u spomen na rovinjskog književnika Edu Budišu (1958. – 1984.). Nagrada „Edo Budiša“ sastoji se od jednomjesečnog boravka u Kući za pisce – Hiži od besid u Pazinu i jednokratne novčane nagrade od 1.000 eura.

Nagrada se dodjeljuje od 2012. godine, a dosadašnji dobitnici i dobitnice su Srđan Srdić, Marko Pogačar, Bojan Krivokapić, Ivana Bodrožić, Lejla Kalamujić, Rumena Bužarovska, Miloš K. Ilić, Ana Schnabl, Luiza Bouharaoua i Almin Kaplan.

U konkurenciju su ove godine ušli autori i autorice do 35 godina starosti kojima je u 2021. godini objavljena zbirka kratkih priča. Od 11 autora i autorica u finale su ušli: Igor Ivko s knjigom „Nepovredivo mjesto“ (Disput, Zagreb), Saša Guberinić s knjigom „O ostalima“ (Gradska biblioteka „Karlo Bijelicki“, Sombor), Lazar Pavlović s knjigom „Priče od Adamu“ (PPM Enklava, Beograd), Dinko Kreho s knjigom „Odmor od kulture“ (Durieux, Zagreb), Luca Kozina s knjigom „Važno je imati hobi“ (Naklada Jesenski i Turk, Zagreb) i Ivana Miljak Karanfilov s knjigom „Danas kada sam došla kući“ (Narodna biblioteka „Jovan Popović“, Kikinda).

Žiri u sastavu Vanesa Begić, Zoran Damjanović, Boris Koroman, Ivana Ujčić i Neven Ušumović odlučio je da ove godine nagradu dobije Igor Ivko za zbirku priča „Nepovredivo mjesto“.

Obrazloženje: „Zbirka kratkih priča Igora Ivka 'Nepovredivo mjesto' okuplja deprivilegirane junake: otpuštene radnike, nezaposlene i siromašne bračne parove, besperspektivnu mladost, imigrante, izbjeglice, tražitelje azila… Zatičemo ih u kriznim situacijama kao što su izgaranje na poslu, bračna prevara, autodestrukcija, smrt najbližih, prisilna selidba… Doma nema, a o njemu se neprestano pripovijeda. Junaci neumorno gone, kako čitamo u priči 'Ein Satz' svoju 'zvijezdu bez doma' i traže barem neki 'otisak stvarnosti'. Paradoksalno, nesvakidašnju književnu snagu Ivkovoj zbirci daje fokusiranost na ono što njegovim junacima nedostaje: središte života, 'nepovredivo mjesto', intimna povezanost s najbližima, iskrena riječ. Od žestoke bujice riječi do, češće, šturih dijaloga i nepovezanih pripovjednih odlomaka koje guta monotonija, praznina i besmisao, Ivkove priče neosporivom literarnom snagom suočavaju nas s temeljnim pitanjem književnog stvaranja: 'Što je stvarnost?' Vrijednost Ivkove knjige upravo je u potresnoj neumoljivosti s kojom on to pitanje čini gorućim.“

Igor Ivko (Varaždin, 1986.) studirao je filozofiju, diplomirao etnologiju i kulturnu antropologiju. Kratkim pričama ulazio je u šire i uže izbore književnih natječaja, između ostalih bio je i finalist nagrade Lapis Histriae 2018. godine (tema: „Azil“). Pobijedio na Tportalovu natječaju za kratku priču „Svijet je možda stao, ali ne i mi“ 2020. godine. Radio je kao voditelj zajednice za liječenje ovisnika u Praputnjaku te kao asistent u nastavi. Živi u Varaždinu.