Zigante: Ne vjerujem da će tartufi postati srpski brend

Svjetska potreba za tartufima je višestruko veća od ponude, pa ne postoji rizik da tartufi i u budućnosti ne budu najtraženiji poljoprivredni proizvod, poručuje na svojim stranicama britanska kompanija Green Laboratories LTD, pokušavajući zainteresirati poljoprivrednike u Srbiji za plantažnu proizvodnju ove skupocjene gljive, piše tportal.

Tartufi najbolje rastu na korijenu lijeske i hrasta, pa britanski investitor kani do jeseni podijeliti srpskim obiteljskim domaćinstvima milijun sadnica lijeske s miceljima, obećavajući dugoročnu suradnju i veliki profit. Naime, cilj je da plantažni uzgoj tartufa postane srpski svjetski brand!

'Ne vjerujem previše u to', kaže za tportal Adriano Zigante, predsjednik uprave istarske tvrtke Zigante tartufi d.o.o. koja godišnje preradi između šest i osam tona crnog i autohtonog bijelog tartufa. Napominje da je i prije dvadesetak godina slična priča o umjetnom uzgoju tartufa krenula u Italiji, gdje su tadašnji 'organizatori' mega plantažnog uzgoja pokupili od ljudi milijarde lira, a potom pobjegli u Argentinu.

'Ako vidim rezultate svojim očima, vjerovat ću. Doduše, tu i tamo ima plantažnog uzgoja, primjerice u Francuskoj, no mi koristimo isključivo tartufe pronađene u prirodi', kaže Zigante. Skromno veli kako doista ne zna ništa o uzgoju tartufa, budući da koriste uglavnom tartufe iz nadaleko poznate Motovunske šume, a stabilnost proizvodnje osigurava se i kroz mrežu kooperanata za otkup sirovina.

'U zadnje vrijeme više se bavimo marketingom, a uz lanjski redizajn svih proizvoda, na tržište smo lansirali i pet novih artikala. No, i dalje konstantno osmišljavamo nove pa tako jedini u svijetu imamo sasvim novi proizvod Ekstra džem od kruške s crnim tartufom, a razvijamo i novu liniju umaka od boškarina s tartufima s kojom planiramo ove godine izaći na tržište', kaže Adriano Zigante.

Tvrtka je lani ostvarila ukupni promet od preko četiri milijuna eura, a kako napominje, uz domaće tržište orijentirani su i na izvoz. No, kako kaže, i izvoz na vanjska tržišta, naročito ona daleka poput Rusije ili Kine je mukotrpan posao.

U Kini su nedavno, u sklopu 7. Gospodarskog foruma između srednje i istočne Europe, u gradu Hefei održali prezentaciju široke palete proizvoda Zigante tartufa, no moglo bi se reći da u Kini tek izviđaju situaciju jer to je, kako napominje, tržište gdje treba graditi iz početka,vidjeti koje proizvode ponuditi, kako se prilagoditi, naći partnere. Probili su led s izvozom u Rusiju, također, probijaju se i na tržišta Indije i Brazila.

'Dosta godina smo radili na ruskom tržištu, no to je još svježe. Nekoliko pošiljaka još uvijek ne znači veliki uspjeh. Treba vidjeti kako će to kasnije ići, mi smo na neki način u osvajanju tog tržišta pioniri', kaže Zigante. Uz novu tvornicu i sjedište u Plovaniji, imaju i registriranu tvrtku u Sloveniji preko koje ide izvoz u zemlje Europske unije.

'Milijun sadnica je brojka koju je netko lupio iz rukava. Uz, recimo gustu sadnju, to bi bila površina od 1000 hektara. U Institutu s kojim Agencija za ruralni razvoj Istre (AZRRI) surađuje cijena sadnice se kreće od 8 do 10 eura, što bi značilo ulaganje od 8 do 10 milijuna eura u startu, a gdje je sve ostalo vezano za uzgoj', kaže direktor AZRRI-a Graciano Prekalj.

Pojašnjava da je prije sadnje sadnica lijeske s miceljima tartufa, to jest prije pošumljavanja potrebno napraviti studiju utjecaja na okoliš. Također, potrebno je voditi računa kako o vrsti tartufa, tako i o vrsti zemljišta, jer može se desiti, da se sadnice posade i da od toga ne bude ništa.

'Potrebno je imati i ljude koji to znaju raditi, zatim nužna je i suradnja struke koja će poljoprivrednike educirati, odnosno stručno i znanstveno savjetovati i pratiti rezultate', napominje Prekalj, koji smatra da je obećanje britanskih investitora u najmanju ruku neozbiljno, piše tportal.

Naime, u Buzetu se trenutno radi na formiranju Centra za gljivarstvo koji bi imao vlastiti laboratorij, što bi omogućilo zainteresiranima za uzgoj tartufa 'suport', počevši od odabira lokacije, pregleda sadnica, pa do održavanja nasada.

'Puno njih si je i ranije znalo zamisliti – kupim sadnicu, posadim i čekam deset godina pa se obogatim, no to nije samo tako', veli nam Prekalj, koji sumnja u britansku ideju da će seljaci u Srbiji samo tako preko noći lansirati u svijet tartufe kao svoj izvozni brand.