Enio i njegova Tonka: 'Odnos između mene i broda je brižan i pažljiv'

"Iako mnogi to misle, brod nije dobio ime po pjesmi Daleke Obale. Naime, sagrađen je davne 1964. godine", objašnjava nam Enio Burić koji u Rovinju već 17 godina sa svojom brodicom Tonkom vozi turiste po okolnim izletničkim odredištima. Obrt je preuzeo od oca, a pomaže mu cijela obitelj. Mama Marija je aktivna u prodaji karata i bukiranju gostiju, supruga Mirjana - Miki bavi se nabavkom, dok kćerke Lucija (16) i Iva (10) pomažu na izletima, ali rado dolaze i samo radi kupanja i relaksa na brodu.

Enio je u poslu s brodovima već trideset godina; sa 16 godina počeo je raditi na linijskim brodovima za Crveni otok u ondašnjem Jadran turistu, a nakon toga pet je godina službovao privatno s ocem, također na liniji Rovinj- Crveni otok - Rovinj.

"Godine 2005. otvorili smo obrt Pandula za pomorski prijevoz putnika na moru. Godinu dana kasnije, nakon smrti oca, nastavljam raditi uz pomoć mame Marije u istom obrtu sve do danas", ispričao nam je Enio.

Dovode li sve te godine do posebne veze između čovjeka i njegovog morskog suputnika, pitamo ga.

"Odnos između mene i broda je, rekao bih, brižan i pažljiv. Iz godine u godinu nastojim mijenjati potrebne dijelove - madire, rebra, klupe, održavati motor, pogon kako bi brod izgledao što bolje, dugovječnije", govori Enio.

Po njegovu mišljenju, u okolici Rovinja najzanimljivije je pogledati Limski kanal sa svojom Romualdovom špiljom te uzgajalište riba. Tu je zatim Rovinjski arhipelag, pogotovo otoci Sv. Ivan na pučini, Crveni otok (SV. Andrija) te Dvije sestrice.

"Mi našim gostima nudimo izlete razgledavanja našeg arhipelaga, starogradske jezgre grada Rovinja s mora i kupanje na našim otocima i udaljenijim plažama kako bi osjetili naš način života, našu gastronomiju malo sardelice na roštilju, malo naše malvazije.", govori nam Enio.

"Na žalost, teže je raditi sad nego nekad. Gosti su zahtjevniji. Mora se paziti na svaki detalj, biti aktivan na društvenim mrežama, medijima, paziti na recenzije. Nekad toga nije bilo, ljudi su više uživali, danas su svi s mobitelom u ruci.", priča. Poseban "par cipela" je bio ulazak u EU.

"Traži se sve više papirologije, puno je birokracije, a do fondova se dolazi teško", povjerio nam se naš sugovornik.

Jedno od prvih sjećanja na brod veže se uz njegovu dopremu u Rovinj. "Čekao sam tatu u Rovinju, a on je došao iz Dalmacije, s otoka Pašmana i dovezao je brod. Tada sam prvi put uhvatio cimu na našem Malom molu u Rovinju", prisjetio se Enio svog prvog susreta s brodom koji će mu u nastavku života, sve do danas osiguravati egzistenciju, a turistima pružati brojne lijepe uspomene na Rovinj. (Tekst: Kristian Stepčić Reisman, foto: privatni album E. Burić)