'Istra ima magiju koja je neusporediva s bilo kojom regijom na svijetu'

"U Istru smo došli živjeti 2002. godine iz Engleske, nakon što se je moj suprug Martin, rođeni Britanac, prijevremeno umirovio. Ja sam tada i dalje bila u radnom odnosu, i pošto se naše dnevne rutine više nisu lijepo uklapale, a na nagovor jednog tamošnjeg poznanika iz Umaga, odlučili smo potražiti kuću u Istri i tu se nastaniti", priča nam Aleksandra Godfrey iz Stranići kod Nove Vasi, inači prevoditeljica s engleskog i francuskog jezika, te osoba s iznimnim životnim i profesionalnim iskustvom. Naime, u ljeto 2001. godine proveli su 15 dana u Vrsaru, te iskoristili priliku za istraživanje i upoznavanje s okolicom. Sve što su tada vidjeli i doživjeli jako im se svidjelo.

"Mom suprugu je to bio prvi posjet Istri. Martina sam, inače, upoznala davne 1983. godine u Zadru, kada sam, kao apsolventica Filozofskog fakulteta u Zadru, radila u turizmu, na jednom krstarenju jadranskom obalom i otocima. Zašto Poreč? Isto davne 1979. godine sam tu bila na maturalnom putovanju i Poreč mi je zauvijek ostao u najljepšem sjećanju. Pa smo se i s potražnjom kuće bili fokusirali na taj kraj. Martin se je ovdje super snašao, samo me još uvijek ljuti to što se nikada nije potrudio naučiti hrvatski jezik. Za što uglavnom svi mene krive…", ispričala nam je naša sugovornica. 

* Francuski jezik u Istri je nekako u drugom planu, s obzirom da se engleski upotrebljava kao međunarodni, dok su njemački i talijanski prisutni zbog turizma i povijesti. Slažete li se? 
- U potpunosti se slažem, a nalazim da francuski jezik nije samo ovdje u drugom planu. Imam osjećaj da je, na neki način, izostavljen i iz nastavnih programa diljem naše zemlje.

Slažem se također da su njemački i talijanski ovdje potrebni radi turizma i povijesti, a i da je engleski jezik postao onaj univerzalni jezik sporazumijevanja u svim sferama života i poslovanja.

* Ima li francuskih investicija u Istri, odnosno jeste li imali takvih slučajeva među klijentima? Osobno, mogu se sjetiti samo Tunela Učka. Čini mi se da su one ipak u drugom planu.
- Spominjete jednu zaista veliku investiciju (Bina Istra). Postoji i Bouygues Bâtiment International, tvrtka koja je jedan od investitora i koja je  surađivala na izvođenju radova na izgradnji novog putničkog terminala u Međunarodnoj zračnoj luci Franjo Tuđman Zagreb.

Ono s čime sam se ja osobno susretala u svom poslu su puno manji projekti, većinom privatni, kao na primjer renoviranje i adaptacija starih kamenih kuća, pretvaranje istih u manje, takozvane "boutique" hotele ili vile i kuće za odmor, uglavnom namijenjene iznajmljivanju. 

* Živjeli ste u Engleskoj i tamo predavali. Postoji li još uvijek kulturno rivalstvo među ta dva naroda?
- U Engleskoj sam živjela 18 godina i radila kao profesorica francuskog jezika i književnosti u raznim državnim školama, da bih posljednjih deset godina provela u jednom privatnom koledžu u grofoviji Essex, gdje sam i živjela.

'Postoji izvjesni stupanj povijesne pristranosti' 

Tu se, naime, 2001. godine i završila ta moja karijera. Iako ne pretjerano naglašeno u modernom društvu, kulturno rivalstvo između Engleza i Francuza, nažalost, još postoji i mislim da će uvijek i postojati, u manjoj ili većoj mjeri. Šokantno mi je bilo povremeno nailaziti na neke od mojih studenata koji, niti su ikada bili u Francuskoj, niti što znaju o toj civilizaciji, niti iskazuju neku posebnu želju za posjetom toj divnoj zemlji, zemlji prebogatoj raznim nasljedstvima, od najranije i recentne povijesti, preko umjetnosti, književnosti, arhitekture, do civilizacijskog i duhovnog nasljeđa.

Dakle, postoji i izvjesni stupanj povijesne pristranosti i nekog mentaliteta uvriježenog razmišljanja, koji se tiho provlače iz generacije u generaciju. Pa, tu i tamo, isplivaju na površinu.

* Istru naši turistički promotori često uspoređuju s Provansom. Vaš komentar?
- Bila sam i u Provansi, a i u Toskani. Nalazim da naša Istra zaista ima nekih podudarnih točaka s te dvije prelijepe europske regije.

Ipak, isto tako sam mišljenja da je Istra nešto posebno, potpuno svoje, autohtono; ona ima jedan poseban šarm, jednu snažno privlačnu i čudnovatu magiju (ne zovemo je tek tako "Terra magica") koja je neusporediva s bilo kojom regijom na svijetu.

Mislim da bi se ti turistički promotori koje spominjete u Vašem pitanju trebali više fokusirati na izgradnju prepoznatljivog istarskog brenda, a ne na usporedbu Istre s drugim, naoko sličnim, regijama.

* Kakav je po Vašem mišljenju položaj francuskog jezika u obrazovnim ustanovama u Istri i kako ga unaprijediti?
- Pošto, još od dolaska u Istru, više ne radim u obrazovanju (već 17. godinu radim kao prevoditelj i stalni sudski tumač za engleski i francuski jezik), tako nisam baš dobro ni upoznata sa situacijom na terenu, pa ne bih nagađala. Morala bih malo istraživati, eventualno se povezati s kolegama koji su aktivno angažirani u nastavi.

* Vaše mišljenje o francuskoj i istarskoj kuhinji?
- Dobro sam upoznata s obje kuhinje i svaka mi je draga na svoj način. A volim i dobro jesti, a ni sama nisam loša u kuhinji (tako kažu!). Francuska kuhinja je svjetski poznata i priznata, a Francuska najveći rasadnik kulinarskih profesionalnih talenata.

'Istarska i francuska kuhinja se puno ne podudaraju'

Inače, te se dvije kuhinje puno ne podudaraju; dok francusku kuhinju obilježavaju mnogobrojni umaci, aromatični začini i mješavine aromatičnih trava, bogat izbor mesnih i ribljih specijaliteta, dodatak konjaka u jela, guste krem-juhe, zahtjevni i bogati deserti, te jedino sir od mliječnih proizvoda, istarsku kuhinju krasi elegantna jednostavnost priprave jela uz korištenje svježih i lokalnih sezonskih namirnica.

Mesne i riblje "čripnje", meso i riba na gradele, razna marinirana riba, bakalar na bijelo, domaća, originalna tjestenina s raznovrsnim umacima, tartufi, svježe povrće, mediteransko začinsko bilje, pršut i drugi proizvodi od svinjskog mesa, sitni kolači i razne povetice, koji izvrsno pašu uz istarska plemenita vina. Možda sam ponešto i izostavila, ispričavam se… Po obujmu, tj. izboru jela, istarska kuhinja je dosta skromnija od francuske, ali ništa manje deliciozna.

* Imate li neke hobije? Što radite kad ne prevodite?
- Svakako! Volim kuhati, i često provodim sate u kuhinji. Zahvaljujući tome što sam živjela u Engleskoj i tamo imala prilike ponešto i naučiti, sada u svojoj kuhinji pripremam specijalitete iz cijelog svijeta. Začine nabavljam odakle stignem. Naravno da najviše volim kuhinju ovih naših prostora, ali se na našem stolu često nađe pregršt delicija iz svih krajeva, kako svijeta, tako i naše bivše države. Može se reći da sam pravi "foodie". Prešla bih kilometre ne bih li nabavila "ono nešto" što sam zamislila da mi treba u kuhinji… Kupujem samo eko proizvode; od povrća (imamo i mali vrt kod kuće, gdje uzgajamo potpuno netretirano povrće), do mesa iz organske proizvodnje.

Moja druga ljubav su putovanja. Kada smo živjeli u Engleskoj, obišli smo pola svijeta. Sada putujemo uglavnom (osim povremenih odlazaka u Englesku) po regiji i susjednim državama i svuda otkrivamo predivne, nama nove, krajeve. Moja treća ljubav je književnost. Romani i poezija. Uz svoj krevet uvijek imam po koju zbirku poezije, pa kada mi, pred spavanje, dođe inspiracija, ja pročitam po koju pjesmu. Tada ljepše zaspim. Pročitavam i klasike, nekad davno pročitane, ali čitam i beletristiku novijeg izdanja, uglavnom na engleskom jeziku.

Inače, prevodim i tijekom putovanja ako se za to pokaže potreba. Svi su objekti sada uglavnom opremljeni Wi-Fi sustavom, pa mi to ne predstavlja nikakav problem kod primanja i slanja prijevoda. (Kristian Stepčić Reisman)