Nema vozačku, a već je 15 godina za volanom
Djelovalo je kao igra, ali kako je vrijeme prolazilo i kako su se mijenjali kartinzi primjereni mojem uzrastu, postajalo je sve jasnije da povezanost mene i tih malih, meni omiljenih automobila, nije samo neki prolazni hir, neka trenutna fora - djevojčica, a vozi karting..., piše Novi list.
Ne, nemam vozačku dozvolu. Ali s obzirom da mi je u utorak 18. rođendan, da postajem punoljetna, dobit ću pravo i na tu ispravu s kojom ću konačno moći voziti i na običnim prometnicama. Znam, mnogi se s razlogom čude kad shvate kako nemam dozvolu, kako sam još uvijek maloljetna, a znaju da već godinama vozim karting, od ove sezone i automobile na kružnim stazama. Naprosto, i meni je nekad pomalo čudno da je iza mene 15 godina oktanske, da se tako izrazim, karijere, a da će tek za nekoliko dana biti proslava moje punoljetnosti.
Razgovor sa Stefani Mogorović, jednom od najtalentiranijih automobilistica koju je ikad vidjela Hrvatska, vodili smo prolazeći kroz samo središte Pazina. Dočekala nas je ispred Spomen doma, da bismo foto session napravili u jednom drugom povijesnom središtu Istre, pazinskom Kaštelu. Lijep sunčani dan, skoro ljetne temperature. I jednako takvi, zanimljivi odgovori jedne od najboljih automobilistica Hrvatske, u određenim automobilističkim disciplinama i središnjeg dijela Europe.
S tri godine za volanom
Konstatacija s početka teksta, koliko se god činila apsolutno nevjerojatnom, potpuno je točna. Stefani je naime prvi put sjela u karting sa samo tri godine, a od tada ne prestaje njezino druženje s moćnim strojevima, oktanima i pistama.
– Tata Emanuel je bio automobilist, dio generacije u kojoj se možda najviše isticao, pa i osvajanjem prvenstva Europe na brdskim stazama, Tomislav Muhvić iz Čabra. Mi smo doma u Katunu Trviškom imali veliko dvorište, u dobroj mjeri asfaltirano. Iako sam dakle bila mala i sitna, vidite da ni danas nisam neka korpulentna osoba, pomislio je kako bi možda bilo fora da mi nabavi karting. To je i učinio, a onda se desio – klik! Krenula sam k’o od šale, tako da ni tata ni mama Manuela nisu mogli vjerovati kako mi dobro ide. Priča se nastavila i na natjecanjima, a nikad neću zaboraviti kako sam, slijedeći njihov skuter, otvorila prolaskom staze i jednu utrku u Buzetu, smije se Stefani.
Zahvaljujući njezinim motoričkim vještinama, naprosto darovitosti i talentu za bavljenje automobilizmom, uslijedili su i sve češći trening-posjeti karting stazama, najčešće onoj najbližoj u Taru.
– Djelovalo je kao igra, ali kako je vrijeme prolazilo i kako su se mijenjali kartinzi primjereni mojem uzrastu, postajalo je sve jasnije da povezanost mene i tih malih, meni omiljenih automobila, nije samo neki prolazni hir, neka trenutna fora – djevojčica, a vozi karting. Paralelno s mojim odrastanjem i kretanjem u školu, osnovana je i karting škola »Prelučka legenda«. Tata nije ni malo dvojio, odmah me u nju upisao tako da mogu reći kako je moja ozbiljnija karijera započela upravo u to doba, na legendarnom Preluku. Kad se sve zbroji, dulje od deset godina ja sam dio sportskog, specifičnog automobilističkog iskustva, pojašnjava nam iznimna sportašica Mogorović.
Rasadnik talenata
Prelučka je legenda pak bila pravi rasadnik talenata tog doba. Dominirali su dečki, ali osim Stefani znala se uvijek uključiti i još poneka djevojka. Ustrajna sve do današnjih dana ostala je samo krhka djevojčica iz Katuna.
– Sve je bilo jako dobro posloženo. Vodio nas je profesor Vanja Vešligaj u kojem je objedinjeno nekoliko sjajnih karakteristika. I sam je bio automobilist od najmlađih dana, da bi kasnije završio Kineziološki fakultet i postao profesor tjelesnog odgoja. S obzirom na to da je radio u školi, imao je i taj ispravni odnos prema djeci, bio nam je učitelj, ali i odgajatelj, tako da mislim kako je bilo idealno da se na moju zainteresiranost za bavljenje kartingom nadoveže i jedna, slobodno mogu tako reći, profesionalna omladinska škola, sjeća se Stefani, piše Novi list.
