Hoće li Glavaš stajati karijere najmoćnijeg Istranina u državi?
Branko Hrvatin, predsjednik Vrhovnog suda, u dva je dana dobio dva „šamara“, koja bi ga mogla stajati karijere. Slučajno ili ne, oba su povezana s osuđenim ratnim zločincem Branimirom Glavašem.
Najprije je Drago Hedl, nagrađivani istraživački novinar, u Jutarnjem listu objavio tekst u kojem iznosi potpuno nove činjenice u aferi pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda. Naime, kao što je javnosti poznato, Hrvatin je prije nekoliko mjeseci Državnom odvjetništvu prijavio osječkog građevinskog poduzetnika Dragu Tadića zbog „neprimjerenog ispitivanja o stanju predmeta Branimira Glavaša“, koji je čekao odgovor na žalbu o desetogodišnjoj kazni zatvora. Navodno je grupa Glavaševih prijatelja pokušala podmititi suce Vrhovnog suda kako bi mu kazna bila ukinuta ili barem smanjena. Prema tadašnjim informacijama Tadić i Hrvatin su se slučajno sreli 14. srpnja na ručku u zagrebačkom Baltazaru. Susret je organizirao Mladen Mlinarević, direktor tvrtke Inženjerski biro, koja je inače za neke istarske gradove radila dugoročne strategije razvoja. Odmah nakon susreta Hrvatin je Tadića prijavio Državnom odvjetništvu.
No, prema novim saznanjima, kojima raspolaže novinar Hedl, to nije bio jedini susret Tadića i Hrvatina. Prije toga susreli su se još dva puta a na jednom od njih Hrvatin je Tadiću otkrio povjerljivu informaciju da je Glavašu kazna smanjena za jednu godinu. Javnost se sada s pravom pita zašto je Hrvatin tek nakon trećeg susreta prijavio Tadića.
Samo dan nakon objave članka u Jutarnjem listu, Hrvatin je dobio novu pljusku. Ustavni sud je poništio odluku Državnog izbornog povjerenstva, kojem je Hrvatin na čelu, a po kojoj osuđeni ratni zločinac može biti nositelj izbornih listi na predstojećim parlamentarnim izborima. DIP je zaključio da Glavaš može biti nositelj, ali ne i na listi, dok je Ustavni sud, s pravom, donio mišljenje da pravomoćno osuđena osoba ne može biti ni nositelj liste.
Branko Hrvatin je rođen 16. lipnja 1959. godine u Labinu, gdje je završio osnovnu školu. Potom se s čitavom obitelji preselio u Zagreb, budući da je njegov otac, kao provjereni lokalni partijski kadar, unaprijeđen na republičku i kasnije saveznu razinu. Josip Hrvatin ostat će upamćen kao posljednji predsjednik Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije, a uspješnu karijeru ostvario je i njegov sin Branko. Hoće li slučaj Glavaš ostaviti posljedice na nastavak do sada besprijekorne karijere? (Nenad Čakić)
