Šef porečke praonice: 'I elitni sportaši imaju rupice na gaćicama'

Igor Laković vodi uspješan obteljski biznis u Poreču, gdje ima praonicu rublja. S njim smo razgovarali o njegovim iskustvima u tom poslu.

* Praonica rublja Laković iz Poreča počela je s radom prije 14 godina. Koje su razlike među klijentima onda i sada? Kakve su razlike u uvjetima poslovanja?
- Praonica rublja postoji punih 26 godina. Na početku smo imali zajedničku praonicu s rođacima, koju smo otvorili početkom 90-ih  a odvojili smo se sredinom 90-ih. Nakon odvajanja, praonica je bila na obrt, mama i tata su istu vodili, a onda smo istu prebacili na poduzeće. Kao i u svakom poslu, prije je bilo puno lakše, praonica je bilo manje. Kao u svakom poslu tako, i u ovome... Otvaraju se nove praonice, ima sve više kuća za odmor.

* Koliko strojeva posjedujete i je li komplicirano njihovo održavanje? 
- Za sada u praonici imamo 11 strojeva, održavanje nije komplicirano, ali je problem što nema ovlaštenih servisera kod nas, pa moramo sve raditi sa serviserima iz inozemstva. Težimo za većom automatizacijom strojeva, kako bismo lakše odrađivali posao.

* Pretpostavljam da najviše korisnika imate tijekom turističke sezone. Kako funkcioniraju stvari izvan sezone?
- Da, po sezoni vlada jedno opće ludilo, kao i u svim branšama koje su usko vezane za turističku sezonu. Svi zajedno moramo staviti u četvrtu brzinu, kako bismo sve odradili na zadovoljstvo svih klijenata. Otvoreni smo cijelu godinu, ali izvan turističke sezone radimo minimalno. Strojevi se pale jednom tjedno, kad se nakupi roba.

* Vi ste direktor, a Vaša majka Olesja radi kod strojeva u praonici. Kako se odnosi mama-sin odražavaju na radnom mjestu? Tko kome 'šefuje'?
- Da, ja sam direktor, ali ništa manje nije bitna mama u cijeloj priči, ona i tata su stvorili biznis. Dok je tata bio živ, bilo je lakše, mogli smo se i na njega osloniti za dostavu. On je nažalost umro prije dvije godine, tako da je mama sada sama s nama. Odnosi su fair-play, iako ponekad bude tenzija radi velikog obujma posla, gužve i rokova. Mama je uvijek tu da spasi stvar i jednostavno smo dvije povezane karike koje djeluju zajedno.

* Koji Vam je događaj iz poslovne prakse ostao u sjećanju po svojoj zahtjevnosti ili neobičnosti?
- A ne znam, ima ih puno ….  Ali evo, na primjer, rad sa sportašima koji dolaze od svukud, iz cijele Europe, pa i svijeta. Očekuješ da će roba koja će se oprati biti savršena, jer ipak je to neki elitni klub koji je došao na pripreme, pa onda se iznenadiš i vidiš da to i nije baš tako… Imaju i oni poderane majice, rupice na gaćicama, poderane čarape … 

* Kako provodite slobodno vrijeme? Imate li neke hobije?
- Slobodno vrijeme? Baš ga u sezoni i nemam, ali ako se i nađe, iskoristim ga za skoknuti na more s kćerkicom. Od hobija vozim bicikl, skijam, volontiram u Crvenom križu. Ove godine sve je poremećeno. Tako nije bilo skijanja, ali je bilo više bicikla, a nije falilo ni volontiranja u Crvenom križu. (Kristian Stepčić Reisman)