Baka iz Pule s rakom kostiju bila na respiratoru i pobijedila koronu
Pripremite se, samo je pitanje vremena... Bila je to poruka koju su liječnici uputili obitelji Rašić iz Pule za baku Ivu (76). S rakom kostiju i koronom na plućima koja ju se smjestila u respiracijski odjel, Ivi su šanse za preživljavanje bile nikakve, piše 24sata. Prenosimo dio članka u nastavku.
Kako nam medicinari opisuju od respiratora je sam gori visokotlačni kisik. Pacijentu se stavlja maska preko cijelog lica nalik onima za ronjenje. No hrane ih na sondu jer kada se maska jednom stavi ne smije se skidati barem tri dana. Za razliku od respiratoru, u ovom postupku pacijenti su pri svijesti, mogu komunicirati ali im je jako teško jer zbog pritiska na licu im se često stvaraju rane. No s ovakvim tretmanom, veće su im šanse za oporavkom.
- Nije lako čuti da vam netko vaš kopni i gasi se. No to je bio ključni trenutak u obitelji. Nazvala sam svu bakinu djecu i rekla da sada samo molitva može pomoći. Liječnici i sestre su nakon pet dana javili da ne znaju kako, ali je baka bolje i čini se da je najgore iza nje. Doslovce se digla iz mrtvih – priča nam Ivina snaha Snježana Rašić (36) koja sa suprugom i troje djece 15 godine živi u Puli. Dok spominje djecu, čuje se baka u pozadini kako ponosno nabraja: "Imam šestero djece, 16 unučadi, četvero praunučadi i dvoje na putu..."
- Baka s nama živi godinu i pol dana. Do tada je živjela sama u Slavoniji no zbog raka kostiju više se nije mogla brinuti sama o sebi pa sam suprugu rekla neka dođe k nama. Druga njezina djeca nisu bila u mogućnosti da preuzmu brigu za majku, a ja kao dijete bez roditelja, ni sekunde nisam dvojila. Uostalom moj suprug zaslužuje da se pobrinem za njegovu majku – priča nam Snježana koju baka doziva s nevista.
Sve vrijeme razgovora iz Snježanina glasa zrači vedrina. Čak i dok opisuje kako je ostala bez svoje majke, priča to kao da se prisjeća tuđe drame s platna.
- Mama me ostavila kao bebu od 9 mjeseci jer je otac bio alkoholičar i život s njime joj je bio nesnosan. Rodom smo iz BiH. Nas četvero djece živjeli smo na kraju sami u Novskoj jer je otac za vrijeme rata pobjegao u Njemačku. Poslije se vratio s drugom ženom, našom novom maćehom koja nije imala djece, niti osjećaja za djecu pa nas je otac malo malo izbacivao na ulicu. Mene je tako izbacio sa 17, no svi smo na kraju uspješni u svojim životima – ponosno će Snježana bez trunke samosažaljenja pa nastavlja uz smiješak:
"Eto tako majku cijeli život nisam imala, ali rado se brinem o majci svoga muža. Znate kako je. Uđem u sobu da promijenim babi pelenu, od milja je baba zovem, a ona plače jer ju je sram. Izađem van kad tamo muž plače. Rekoh pa što vam je svima ljudi moji. A on mi kaže da suza suzu goni kada vidi kako mu brinem o majci. Pa meni to ispunjava dušu. Ma ovdje vam je luda kuća." donosi 24sata.
