Tužna priča o srušenom braniku: Sve pade na malega čovika

Ovaj je tekst zapravo trebao imati naslov "Kombijem srušio branik na pružnom prelazu kraj Zarečja". Priča je zapravo i počela tako što je vozač kombijem pokosio branik na pružnom prelazu, srećom bez većih posljedica. Ono što je u prvi mah trebala biti vijest za crnu kroniku, dobilo je se u sasvim drugačiji nastavak.

Nakon što sam po novinarskom zadatku napravio nekoliko fotografija, prišao je čovjek i rekao: "Ja san ga zruši i sad čekan policiju". Očito jako zabrinut i potresen onim što mu se dogodilo, nastavio je priču: "Sad još i to, sve na malega čovika".

"Lani san sinu da otkaz, svojemu sinu, a kripak je mladić, ali ča ću, nisan ga moga već plaćat", nastavio je priču koja ga očito boli i potresa više od same ove nesreće koja mu se dogodila. Zaplakao je nakon tih riječi. "Ja nisan lopov, ovako ne zgledaju ruke lopova",  kazao je, još uvijek brišući suzne oči i pokazujući mi ruke pune žuljeva. Iz njegove priče saznao sam da je izgubio sudski spor protiv tvrtke iz Rijeke koja ga je tužila. "A ima san sve papire, sve čisto, ali nemoreš ti mali protiv velih. Nema šanse!", nastavio je. "A sad još i to", rekao je kroz plač. Vjerujem da bi priča imala još elemenata, no, priča je stala jer smo obojica, čekajući dolazak policije, upozoravali vozače da uspore.

Nema riječi, nema savjeta, nema geste koja bi takvog čovjeka u tom trenutku utješila i ohrabrila. Oca koji je vlastitom sinu morao dati otkaz, malog čovjeka koji očito nije imao šanse u sudskom sporu protiv velike firme, koji se očito svojim rukama bori za preživljavanje.

S druge strane, prisjećajući se jučerašnje senzacionalne vijesti kako je Istra pretekla Zagreb u životnom standardu, javlja se sumnja u statistiku i postavlja se pitanje "Kako li je tek onda u Zagrebu?". (Tekst i foto: Darko Tumpić)