Drugi dio članka Alide Perkov o znamenitim ženama u Istri

O istarskim ženama ponešto se može otkriti u srednjevjekovnim statutima u Istri koje su imali Bale, Boljun, Buje, Buzet, Dvigrad, Grožnjan, Labin, Motovun, Novigrad, Oprtalj, Plomin, Poreč, Pula, Rovinj, Sveti Lovreč Pazenatički, Vodnjan i Vrsar, u crkvenim knjigama i u Istarskome razvodu a treba spomenuti i Mariju Mogorović Crljenko, koja se bavi svijetom istarskih žena u srednjem vijeku. U opsežnom dijelu Kandlerovog Codice diplomatico, najčešće se spominju supruge pojedinih plemića koje daruju svoju ostavštinu Crkvi ili se povlače u redovništvo. Crkva pripisuje ženama šutnju i pasivnu podložnost muškarcu.

Ženama je oduzeto pravo izbora muža, uskraćivana im je sigurnost unutar braka (razvod je muška povlastica), isključene su iz javnih djelatnosti, proglašene manje vrijednima, postale vlasništvo muškaraca. Uloga žene je odgoj djece i upravljanje kućom, a stopa smrtnosti žena bila je viša nego kod muškaraca zbog čestih komplikacija pri porodu. U tom su razdoblju Istri žene svoju poslovnu sposobnost ostvarivale upravo baveći se poslovima vezanim uz hranu. Mogle su biti vlasnice ili sudjelovati u radu obrta vezanih uz proizvodnju pojedinih prehrambenih namirnica.

Katalog BPW-a pogledajte OVDJE

Bile su aktivne u trgovini prehrambenim proizvodima, kao prodavačice i kao kupci. Istovremeno pojavljuju se prva udruženja, koja su ponegdje davala vidljivost i prava ženama. Bratovština je, premda rijetko, primala u članstvo žene koje su bile obvezane na iste dužnosti kao i muškarci.  Morale su biti na dobru glasu i časne, a o njihovu primitku u bratovštinu glasalo se kao i za muškarce.

Sve veći broj žena članica bratovština rezultirao je većim brojem odredbi posvećenih ženskom članstvu u bratovštinama. Za razliku od većine ostalih bratovština u kojima nisu ulazile u organe uprave, kod bratovština s isključivo ženskim članstvom žene su obnašale i poslove vezane za upravu bratovštine. Bratovštine sa ženskim članovima nalazimo i u Istri. Primjerice, godine 1348. Agnese kćerka pl. Ossalco iz Momjana bila je upisana u tri bratovštine: Spirito Santo, S. Domenico al Duomo i S. Francesco fuor delle mura, sve u Trstu.

Poznato je da se od 1733.do 1735 godine u koparsku bratovštinu Sv. Antona upisalo 53 člana, od čega 4 žene: Cortese Cattarina, Dorligo Lucietta, Ponte da Antonia i Tacco del Elena. U neke bratovštine u Kopru su bile uključene samo žene: Il crucifisso del domo, ženska bratovština Križanega v stolni cerkvi i bratovština sv. Barbare. Mnoge su bratovštine bile mješovite, tj. imale muškarce i žene kao članove. One bratovštine u kojima se nalaze i žene, predstavljaju rudimentarne primjere socijalne umreženosti žena. Zbog poznavanja ljekovitih svojstava bilja medicinom su se bavile i žene. Godine 1330. “liječnica” Draga Slava iz okolice Rovinja dobila je pravo od mletačkog Velikog vijeća da liječi reumatske i očne bolesti.

'Đavolska vještina'

U XVI. st. se spominje kao liječnica, kirurg-ranarnik ili primalja, Dona Bartola koja se “odlikovala velikim znanjem i dobrim srcem”. Nasuprot tome  imamo primjer iz vođenja postupka protiv neke žene osumnjičene za vračanje 1632. godine u Svetvinčentu gdje se zbog neuspješnog liječenja osuđuje Stara Mare (Marija) Radoslović, podrijetlom iz Zadra, uzevši u obzir " ... to da je žena najgoreg položaja, lutalica i vještica koja običava jesti djecu, služeći se đavolskom vještinom, na propast i štetu vlastite duše i na uvredu bližnjega ... , osuđuje se na vješanje…”

Treba napomenuti da se uređenje bračne ostavštine i prava u Istri kretalo od ravnopravnosti između žena i muškaraca pa do potpune dominacije muškaraca, pa se tako razlikovao brak na istarski način, na slavenski način i na mletački način. Žena je u braku na istarski način bila zaštićenija od žena u ostalim istočnojadranskim komunama, ali i u drugom europskim područjima. U braku na mletački i slavenski način žena imovinski nije bila toliko zaštićena i nije imala kontrolu nad imovinom.

Srednji vijek uspio je malo podići samosvijest žena, osobito pojavom renesanse koja, među ostalim, slavi ženu. Ali renesansna je žena i dalje bila ovisna o muškarcu, a njena je gospodarska uloga bila drastično smanjena. Kroz razmišljanje o ljubavi i ljepoti, ženskom umu i vrlinama, počeo je proces emancipacije žena, spor i još nezavršen. U sljedećem nastavku o ženama u Istri u 19. stoljeću. (Dr. sc. Alida Perkov, BPW Pula)