Nefat: Mladima moramo odgovoriti na pitanje zašto živjeti u Hrvatskoj
„Mladi pokazuju sve manje interesa za javno djelovanje, čime se društveno marginaliziraju, sve su manje interesantni kao potrošačka skupina, i sve rjeđe pokazuju sposobnost artikulacije vlastitih i generacijskih potreba“, istaknuo je na konferenciji za tisak, održanoj 10. studenog, Bruno Nefat. Zaključak je to koji proizlazi iz provedenih analiza, statističkih podataka i anketa koje je Ladonja provela među mladima, a iz kojih su, unatoč pojedinim mjerama koje su poduzimale pojedine stranke koje su upravljale državom, vidljive negativne tendencije. Najznačajnija je starenje hrvatske populacije zbog negativnog prirodnog prirasta, što za posljedicu ima znatno povećanje nameta na isplaćene plaće, demotivaciju poslodavaca za nova zapošljavanja, srozavanje mirovinskog i zdravstvenog sustava te, naposljetku, i smanjenje javnih ulaganja u područja koja su osobito bitna mlađoj populaciji - obrazovanju i znanosti, sportu, kulturi i slobodnom vremenu.
„ Pripadnici mladih generacija sve se teže i kasnije ekonomski osamostaljuju od roditelja, sve teže i kasnije dobivaju prvo dijete, sve rjeđe odlučuju se na drugo dijete, sve manje su zainteresirani za preuzimanje poslovnog rizika, drugim riječima, ekonomski i socijalno postaju sve pasivniji, a to znači da je i njihov utjecaj na promjene u društvu objektivno sve manji“, upozorava Nefat.
Kako je jedna od ključnih odrednica programa Ladonje upravo poticanje mladih obitelji, Nefat je nužne mjere, čija provedba ne iziskuje dodatni novac, već solidarnu podjelu poreznih prihoda između države i lokalne uprave po ekonomski prihvatljivom ključu, sažeo u sedam točaka. Prva je kvalitetnije i suvremeno organizirano obrazovanje na svim razinama, koje odgovara potrebama tržišta rada i nagrađuje izvrsnost i predanost obrazovnog osoblja. Slijedi besplatno studiranje za sve redovne studente, koji izvršavaju svoje obveze, a potom i neposredno poticanje zapošljavanja u djelatnostima izvan javnog sustava, kao i deficitarnim djelatnostima unutar javnog, ali reformiranog, sustava putem bitno manjih poreza na dohodak u prve dvije godine zapošljavanja. Ladonja, nadalje, predlaže subvencioniranje statusa povlaštenih zakupoprimaca za osobe mlađe od 30 godina, za razdoblje od najmanje 3 godine s garantiranom najvišom cijenom zakupa stana te znatno povećanje porodiljske naknade u razdoblju od jedne godine godine, uz neposredne donacije za drugo, treće ili svako daljnje dijete u iznosu dvostruke, trostruke ili višestruke isplaćene prosječne neto plaće u RH. Također, na lokalnoj i regionalnoj razini treba uspostaviti javno-privatne fondove za pomoć darovitoj djeci, umjesto dosadašnjeg sustava stipendija, kao i strukturne fondove za razvoj civilnog sektora namijenjene poticanju uključivanja mladih u društvene procese, posebice zaštitu okoliša, sport, pomoć starijim osobama i kreativne radionice.
„ Naš je stav da se „pomoć mladim obiteljima“ ne može odnositi samo na relativno kratak period profesionalne i životne formacije, u razdoblju između 18. i 25. godine, nego već od ulaska mladih osoba u adolescentsko razdoblje do razdoblja odrastanja njihove djece do školske dobi. Ako na pitanja mladih: zašto bih plaćao porez, kad mogu raditi na crno; zašto studirati, kad ionako neću naći posao; zašto imati dijete, kad se o njemu ne mogu brinuti; zašto uopće živjeti u Hrvatskoj - ne možemo naći smislen i uvjerljiv odgovor, znači da smo nedovoljno učinili“, kaže Nefat.
Napominje da se na način koji predlaže Ladonja potiče kreativnost i izvrsnost u stjecanju znanja, nagrađuje društveni angažman mladih, otvara mogućnost novog zapošljavanja i samozapošljavanja te daje podrška demografskoj obnovi Hrvatske. „ Na taj se način mladi ljudi, umjesto da se trude priključiti listama stranački podobnih, potiču na davanje najboljeg od sebe. U suprotnom, nabavimo Skype i naviknimo se na duge razgovore s našom djecom rasutom po cijelom svijetu, ili na skromne večeri uz TV program s našim nezaposlenim 30-godišnjacima“, zaključio je Nefat.
