Alida Perkov za naš portal piše o znamenitim ženama u Istri
Žene su svoju vidljivost u društvenom i gospodarskom i kulturnom životu Istre gradile polako i uz velike prepreke. Na našim prostorima tijekom antike sačuvano je malo podataka o ženama, u srednjem vijeku spominju se žene u bratovštinama, a od razdoblja Austro-ugarske monarhije jača gospodarska samostalnost i društvena aktivnost. Industrijska preobrazba proizvela je masovno zapošljavanje žena, dok se u socijalizmu postigla deklarativna ravnopravnost i nastaju prvi poslovni subjekti i udruge.
Katalog BPW-a pogledajte OVDJE
Koncem 20. stoljeća poduzetnice i obrtnice u Istri preuzele su poslovne inicijative i rukovodeće funkcije u gospodarstvu, kulturi i društvenom okruženju općenito. Početkom 21.stoljeća žene su u cilju jačanja svoje uloge u društvu počele uzajamno poslovno lobirati uz podršku javnog, civilnog, znanstvenog i realnog sektora.
Antička Istra
Premda su u antici su žene smatrane pravno i poslovno nesposobnim, mnoge su tadašnje žene iz viših slojeva društva bile školovane, sposobne i promišljene i često su svojim stavovima utjecale na sinove i muževe. Bile su dobročiniteljice, podizale spomenike i građevine, kupelji, hramove i sl. Nekoliko je žena ostavilo svoj trag u antičkoj Istri.
U Puli je Slavoluk naručila i dala izgraditi Salvija Postuma Sergi svojim novcem i to je jasno i nedvosmisleno označila urezanim natpisom u sredini friza (Salvia Postuma Sergi/de sua pecunia). Slavoluk Sergijevaca je rimska trijumfalna memorija locirana na istaknutom mjestu izlaska i ulaska u grad, izgrađen u razdoblju trećeg i drugog desetljeća pr. Krista.
Manje je poznata Kalvija Krispinila, koja je 60-70. g. n. e. bila vlasnica proizvodnog pogona Lorun, gospodarskog kompleksa koji se sastojao od radionice keramičkih proizvoda i uljare te cisterne za prikupljanje vode. Sisenna Statilie Tauro, rimski konzul čak 16 godine, bio je vlasnik posjeda u 1. stoljeću poslije Krista. Nakon njegove smrti posjed prelazi u ruke Kalvije Krispinile, žene poznate po brojnim skandalima na Neronovom dvoru, koja je potjecala iz obitelji istarskih kolona iz Vižinade.
Agripina kuća
Od rijetkih spominjanja žena, povijesni izvori navode boravak u Puli Antonije Klementijane -kćeri oslobođenika Feliksa i Antonije Cenide koja je bila u službi Klementijane, a potom i Vespazijanova utjecajna ljubavnica. Oko njezinoga lika se u romantičarskoj historiografiji 19.stoljeća stvorila neosnovana priča da je Vespazijan u Puli na Cenidin nagovor izgradio kazalište i amfiteatar. No nema podataka iz prve ruke da je Cenida duže boravila u južnoj Istri, osim, možda da je povremeno boravila kako bi nadgledala svoje posjede. Preminula je u Rimu 74. godine n.e. u dobi od 60.godina.
Agripina Mlađa (Agrippina Minor) bila je žena cara Klaudija i majka cara Nerona. Nema dokaza da je živjela u Puli, ali se portret Agripine Mlađe otkrio u takozvanoj Agripinoj kući pokraj pulskog Foruma, kao rezultat mode da se uz kipove cara stavljaju i kipovi carske obitelji. Vrlo slični portreti Agripini Mlađoj otkriveni su tako na steli Obelie Maxime koja je otkrivena u Puli, portretu mlade žene koji je otkriven kraj Galižane, nadgrobnoj steli koju je za sebe i svoju obitelj dao izraditi Gaius Rufellius Rufus sredinom 1.st. iz Nezakcijskog agera. Osim ovih, otkriveno je još antičkih spomenika, koji ukazuju na „kopiranje“ modnih trendova Agripine Mlađe. U sljedećem nastavku: žene u Istri u Srednjem vijeku. (Dr.sc. Alida Perkov, BPW Pula)
