Istra vjerojatno neće dobiti novog biskupa do Uskrsa

Katolička crkva u Hrvatskoj trenutno ima prazne tri biskupske katedre: u Hvaru, Dubrovniku i u Istri, porečkoj i pulskoj biskupiji. Hvarski biskup Petar Palić (1972.), Kosovar, rođen u Prištini, imenovan je mostarsko-duvanjskim biskupom, dubrovački biskup Mate Uzinić (1967.), rođen u Omišu, imenovan je riječkim nadbiskupom koadjutorom, što znači da će izravno zamijeniti dr. Ivana Devčića (1948.) kada ode u mirovinu, a porečki i pulski biskup Dražen Kutleša (1968.) imenovan je nadbiskupom koadjutorom splitsko-makarske nadbiskupije. I on će izravno naslijediti nadbiskupa Marina Barišića (1947.) kada ode u mirovinu.

KAKO DO PETOG ISTARSKOG BISKUPA

Nadbiskup dr. Kutleša i dalje upravlja porečkom i pulskom biskupijom, dok ne bude imenovan njegov nasljednik. Prema svemu sudeći, to se neće uskoro dogoditi, barem ne prije Uskrsa, koji ove godine pada 4. travnja. Naravno da je pitanje iznad svih pitanja Crkve u Istri tko će biti novi biskup, peti nakon priključenja Istre Hrvatskoj: dr. Dragutina Nežića (1960.-1984.), mons. Antuna Bogetića (1984.-1997.), mons. Ivana Milovana (1997.- 2012.) i dr. Dražena Kutleše (2012.-2020.).

Kandidati za biskupski tron Sv. Maura (Poreč) i Sv. Tome (Pula), također naravno, nisu poznati, cijeli se proces uobičajeno drži u tajnosti, a važnu zadaću odabira biskupa ima apostolski nuncij. U Hrvatskoj je to već godinu dana mons. Giorgio Lingua (60), iskusan diplomat, Papin osobni prijatelj još iz vremena kada je Jorge Mario Bertoglio bio kardinal nadbiskup u Buenos Airesu. Nuncij prikuplja prijedloge kandidata za biskupstvo, traži mišljenja od klera i laika, pa dostavlja Svetoj Stolici imena trojice kandidata, zajedno sa svojim mišljenjem. U većini slučajeva grimiznu kapicu dobiva upravo onaj koga je nuncij smatrao najpogodnijim.

NOVA ARHITEKTURA BISKUPSTVA

Nuncij Lingua iz dosadašnjih poteza u krojenju nove arhitekture biskupstva u Hrvatskoj, pokazao je čemu smjera: na ključnim pozicijama u metropolijama postaviti već dokazane biskupe i ako treba premjestiti ih iz postojeće biskupije u drugu, novu biskupiju s novim titulama i funkcijama. Učinio je to u dva navrata: biskup Kutleša je iz Istre otišao u splitsko-makarsku nadbiskupiju kao koadjutor, a dubrovački biskup Uzinić premješten je u Rijeku, također kao nadbiskup koadjutor.

I jedan i drugi, kada za to dođe vrijeme, bit će i na čelu crkvene pokrajine, metropolije. Rijeka je sjedište nadbiskupije i metropolije u koju su uključene porečka i pulska, krčka (od 2015. biskup Ivica Petenja, franjevac, r. 1963.)i gospićko-senjska biskupija (od 2016. biskup Zdenko Križić, karmelićanin, r. 1953.) i najmlađa je metropolija Crkve u Hrvata, uspostavljena 1969. godine.

DOMICILNI SVEĆENICI NA LEDU

U slučaju porečke i pulske biskupije, razvidno je da biskupom neće biti imenovan netko od domicilnih svećenika, već time što apostolskim upraviteljem nije imenovan generalni vikar, a to je rovinjski župnik mons. Vilim Grbac (1957.), koji ne mora nužno biti imenovan biskupom, ali po funkciji pomaže i zamijenjuje biskupa. Ta prijelazna funkcija nije povjerena mons. Grpcu (1957.).

Jednom je svojevremenom generalnom vikaru, koji je s toga položaja otišao u misije, uspjelo postati porečkim i pulskim biskupom, riječ je Premanturcu mons. Antunu Bogetiću. To nije uspjelo mons. Marijanu Bartoliću (1928.-2016.), koji je trinaest godina, od 1984. do 1997., bio generalni vikar u vrijeme biskupa Bogetića, te potom još šest godina, od 1998. do 2004., uz biskupa Milovana.

Poznavatelji crkvenih prilika kažu da je trend u Katoličkoj crkvi „miješanje karata“, odnosno premještanje crkvenih dostojanstvenika, pa čak i izvan djelovanja domovinskih Biskupskih konferencija. To je, primjerice, učinjeno premještanjem hvarskog biskupa Palića u prekograničnu biskupiju, mostarsko-duvanjsku u BiH.  

MONS. JURE BOGDAN, IZGLEDNI KANDIDAT

Ako se u imenovanju porečkog i pulskog biskupa primijeni obrazac premještanja biskupa, onda je moguće zamisliti da bi se to moglo dogoditi i s aktualnim vojnim biskupom Jurom Bogdanom. Neki istarski svećenici na tu mogućnost gledaju sa simpatijom. Mons. Bogdan (Donji Dolac kod Omiša, rođen 1955.), 9. studenoga navršio je 65 godina; taj visoki nadnevak ne ide mu u prilog, ali kada bi bio imenovan istarskim biskupom, mitru, štap i prsten mogao bi nositi lijepih deset godina. (Mons. Bogetić imao je 62 godine kada je imenovan biskupom). Za svećenika je zaređen 1980., završio je studij pastoralne teologije na Papinskim lateranskom sveučilištu u Rimu gdje je 1999. doktorirao. Funkciju rektora Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu (među ostalim inkubatorom budućih biskupa) obnašao je punih devetnaest godina, od kraja 1996. do 30. studenoga 2015., kada ga je papa Franjo imenovao vojnim ordinarijem u Hrvatskoj. Neki su tada rekli da je zaslužio i više mjesto u crkvenoj hijerarhiji. Na mjestu dr. Bogdan rektora naslijedio je tragično preminulog dr. Antona Benvina, svećenika krčke biskupije, svojedbno đaka pazinskog sjemeništa i studenta Visoke teološke škole u Pazinu.

U prilog mons. Juri Bogdanu, kao mogućem novom istarskom biskupu, idu dvije činjenice. Jedna je sasvim prozaična: devetnaestogodišnji pitomac splitsko-makarske nadbiskupje, Jure Bogdan, služio je vojni rok u Puli, od lipnja 1974. do rujna 1975. Jednom zgodom prisjetio se tih dana kada je rekao da je u sklopu obuke više puta propješačio velike dijelove Istre. Istru je međutim temeljito upoznao kada je imenovan rimskim postulatorom kauze Miroslava Bulešića. U višegodišnjem radu nije kontaktirao samo s biskupima, Milovanom i Kutlešom, već i sa svećenicima i vjericima, a danas župnika u Fažani, Iliju Jakovljevića, imenovao vicepostulatorom. Rad rad rimskoga postulatura u kauzi Miroslava Bulešića okrunjen je beatifikacijom u pulskoj Areni, 28. rujna 2013. godine.

Tko zna, moguće će upravo mons. Bogdan biti taj koji će privesti oltaru, kanonizaciji, bl. Miroslava Bulešića, mladoga svećenika iz Čabrunića, koji je ubijen ljeti 1947. u Lanišću. Time bi se zatvorio logični krug, priznanje i nagrada, jer je mons. Bogdan upravo preko bl. Bulešića upoznao Istru. (Piše: Robert Buršić)