Prije 20 godina nije htio Herak, sada to neće htjeti Porečani
Iako to još nije službeno potvrdio, Ivan Herak mogao bi biti kandidat Kajinove građanske liste za gradonačelnika Poreča. To će biti njegov prvi ozbiljniji pokušaj nakon 2000. godine da se vrati u službenu politiku u kojoj je tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća ostavio značajan trag.
U tome što svoj eventualni povratak u političku arenu traži preko Poreča ima određene simbolike. Naime, Ivan Herak je mogao, da je htio, biti prvi gradonačelnik Poreča u samostalnoj Hrvatskoj. To je od njega tada tražila njegova stranka IDS, ali je Herak, što je nedavno potvrdio u intervjuu za Novi list, to odbio i fotelju prvog čovjeka Poreča prepustio Stevi Žufiću, tadašnjem prebjegu iz stranke SKH-SDP. Zanimljivo je da upravo Žufić sada najviše podupire Herakovu kandidaturu za gradonačelnika Poreča.
Herak je u pravu i kada danas govori da je svoju saborsku fotelju 1992. godine prepustio Dinu Debeljuhu. Doista je tako bilo. Ali nije u pravu kada Damira Kajina danas amnestira od krivnje za svoje izbacivanje iz IDS-a. Svi koji su toga dana bili u pazinskom Spomen domu, sjetit će se da je Kajin bio među najvećim zagovornicima izbacivanja iz stranke Ivana Heraka, Viktora Matoševića, Elija Martinčića, Veljka Ostojića i Denisa Jelenkovića. Čak štoviše, Jakovčić nije bio za tako drastično kažnjavanje, ali je Kajin predvodio one koji su inzistirali na izbacivanju. Neki od tada kažnjenih kasnije su, poput sadašnjeg ministra Ostojića, rehabilitirani, a Herak je sreću potražio u okrilju HSLS-a.
Netočno je i kada Herak danas tvrdi da je iz IDS-a izbačen jer je već tada ukazivao na malverzacije vodstva stranke. Predsjednik stranke Jakovčić tada uopće nije bio u izvršnoj vlasti, već se zajedno s Herakom i Debeljuhom u Hrvatskom saboru borio protiv HDZ-ove politike. Izvršnu vlast u Istri tada su kontrolirali Luciano Delbianco i Stevo Žufić. Herak je iz IDS-a izbačen isključivo zbog sukoba nekoliko taština. Jednostavno rečeno, bio je lijep i šarmantan, u nastupima je djelovao izrazito obrazovano i zbog toga je smetao ostalim IDS-ovcima.
U to je vrijeme Herak doista, poslije Luciana Delbianca, bio najpopularniji istarski političar. Njegova politička zvijezda ni u idućim godinama nije izgubila sjaj, pa je i kao član tada najjače oporbene stranke, HSLS-a, i dalje uživao popularnost među istarskim biračima.
No, to je bio njegov politički vrhunac. Pristankom da postane ministar turizma u najgoroj HDZ-ovoj vladi u povijesti i to u najsramotnijem razdoblju hrvatske demokratske povijesti, od travnja 1999. do smjene HDZ-a u siječnju 2000. godine, Herak je zauvijek okaljao svoj imidž, a boravak u zatvoru samo je pospješio njegov odlazak u političku mirovinu.
Može on danas govoriti kako je oslobođen svake krivnje, kao što i jest, ali ostaje činjenica da je novce Ministarstva turizma posudio privatnoj tvrtki, koja je potom tim novcima isplatila kredit njegove tvrtke. Novci su do zadnje lipe vraćeni Ministarstvu i zbog toga nije bilo nikakve osnove za njegov kazneni progon, ali riječ je o očitom primjeru sukoba interesa zbog čega će ta epizoda zavijek ostati mrlja na njegovoj karijeri.
Zbog svega toga Herak, nažalost, nema velike šanse postati gradonačelnik Poreča. Prije 20 godina to sam nije želio, a danas to više neće htjeli Porečani. (Nenad Čakić)
