Prva i posljednja beba Uljanika: Svi su bili vezani uz njega

Uljanik je svima njima bio u krvi i sve bi učinili kada bi se posljednja odluka o likvidaciji mogla promijeniti. Nažalost to se neće dogoditi. No zato ostaju lijepa i ona manje lijepa sjećanja. U Uljaniku se živjelo, radilo i umiralo, a bilo je i onih koji su tu se doslovno i rodili. Jedan od njih je, sada penzioner, Roberto Pieri, piše 24sata.

Ja sam doslovno prvo i posljednje dijete Uljanika, no ne ono brodogradilišta, već  rođenog na otoku koji je je sada, a bilo je i prije,  u sastavu ovog velikog kompleksa, nekad i u sastavu ratne mornarice.  Taj otok zvao se točno „Scoglio Olivi”, ili preneseno sa talijanskog na Hrvatski jezik otok maslina ili ulika kako za masline kažu u Istri. A upravo ime tog otoka preuzela je sadašnja ugašena firma. Na njemu je nekada bilo izgrađeno više kuća, a jednoj od njih, smještenoj na desnoj strani neposredno nakon prelaska mosta, a koji se mogao i rotirati da zbog prolaska brodica, bila je naša zgrada gdje su živjele dvije familije, Gemanis i Ivessa. Na prvome katu su živjeli moji djedovi, majka Bruna i stric Đino. Naravno govorimo o razdoblju između 1938. i 1942. godine, kada su na otoku bili stacionirane talijanske snage, pojasnio je Roberto kako bi si mogli dočarati pravo stanje tog prohujalog ratnoga doba, piše 24sata.

Njegov otac Ljubo Luiđi bio je talijanski podmorničar, i njegova kasarna imena Boggio bila je smještena na istome otoku. Tamo je i upoznao njegovu majku i to posredstvom strica Đina, koji je, sudbina je tako htjela, služio u istoj vojsci, točnije u mornarici na razaračima. Bila je to ljubav na prvi pogled, kazao Roberto za 24sata.