Foto 'Buzet kao grad tartufa spava, Zagrepčani će nam preoteti tartuf'

Robert Marušić, estradni menadžer, bivši DJ, poduzetnik iz Buzeta, vlasnik restorana Stara Oštarija i turistički djelatnik. Čovjek koji je osmislio mnogobrojne projekte u zoni istarskih tartufa, susrete oldtimera, Vespi, sajmove i izložbe. Samo za Istarski.hr otvoreno odgovara na naša pitanja.

* Zona tartufa pokriva značajan teritorij unutrašnje Istre. U kojim grubim granicama bi je vi predstavili?
- Tartufa koji se 'love' u Istri ima nekoliko vrsta i da vas ne opterećujem latinskom stručnom terminologijom, dijelimo ih na one koje tražimo ljeti, i one koje tražimo na jesen i zimi. Ljetni istarski crni tartuf dobiva sve više prostora u špici turizma. Jesen je period kada se 'lovi' bijeli istarski tartuf. Vrlo je osjetljiv, intenzivnog mirisa i on je najskuplji na svijetu. Njega 'lovimo' do kraja kalendarske godine. Već od siječnja, pa do sredine proljeća u Istri se love crni zimski tartufi, koji većinom završavaju u alpskim mondenim restoranima i skijalištima. I onda u lipnju opet ispočetka. Zato su nekako grube granice bijelog istarskog tartufa na istoku padine i obronci Učke, dio Labinštine, dio Pazinštine, skoro cijela Buzeština, oko Motovuna, Oprtlja, Grožnjana i Gradina. Svi slivovi istarskih rijeka imaju bijele tartufe od Dragonje, Rižane, Mirne, Butonige, Bračane i Raše. Crni ljetni tartuf je malo snažniji i otporniji, i on se približava moru, pa ga ima uz zapadnu obalu oko Rovinja i Bala a crni zimski se drži 'pošta' središnje i sjeverne Istre. Znači zona istarskih tartufa pokriva više od pola Istre s priznatim centrom i središtem u Livadama, podno Motovuna.

"Čim se granica makne šengenskim sporazumom, odmah moramo reagirati kako bi i slovenski dio bio jedinstvena cjelina zone istarskog tartufa"

* Obilježavanja otvaranja sezone istarskih tartufa, sajmovi i izložbe su jako važne manifestacije i eventi?
- Jedne jeseni, sredinom 90-ih godina prošloga stoljeća, mladi oprtaljski načelnik Aleksander Krt je okupio zainteresirane pravne i fizičke osobe u Livadama. Lokacija je bila igralište iza škole koja nosi ploču poznatog citata iz 1901. godine: "Na hrastu je naranča rodila, Hrvatska se škola otvorila". Okupljeni su donijeli bijele tartufe, zakuhali su se istarski fuži i sve je podijeljeno prisutnim građanima. Bila je Fiera u Livadama. Reakcija domaćih i stranih gostiju bila je neočekivana. Svi su bili oduševljeni. Livade su i početkom 20. stoljeća bile centar u kojem se započelo ne samo trgovati tartufima, ali sada je, nakon demokratskih promjena došlo novo vrijeme. Od sredine 90-ih godina do danas, Općina Oprtalj je stvorila atmosferu i uvjete za razvoj tvrtki koje se bave komercijalnim lovom, izložbom i prodajom tartufa u zemlji i inozemstvu. Najpoznatija tvrtka je Zigante tartufi, koja ima svoj veliki sajam tartufa upravo u Livadama kojega u tri mjeseca posjeti preko 45.000 posjetitelja iz cijeloga svijeta, restoran sa visokim zvjezdicama, specijaliziranu trgovinu i smještajne kapacitete. Buzet je 1999. godine proglašen gradom tartufa, i svake godine početkom rujna prvi započinje festivale tartufa izradom velike fritaje sa preko dvije tisuće jaja. Grožnjan u rujnu raznim programima slavi tartufe. Motovun sredinom listopada promovira svoj teran i tartuf. I onda se početkom studenog opet sve vraća u Buzet na Vikend tartufa. Od nedavno Buzet krajem lipnja ima i Sajam crnog ljetnog tartufa, koji će možda biti i putujući sajam, jer ne smiju se zaboraviti vrijednosti Draguća, Huma, Vrha, Sovinjaka i ostalih malih istarskih gradića, kraj čijih zidina nepunih stotinjak metara dalje postoje staništa tartufa. Zimski istarski crni tartuf je velikim dijelom orijentiran izvozu, i mislim da u veljači treba dobiti barem obilježavanje kroz izložbu i neki znanstveni skup, jer jednom kada ode, izađe iz Istre, ako se mi ne potrudimo, neće biti predstavljen kao naš iz Istre. Općina Oprtalj je svijetli primjer valorizacije tih vrijednosti. Oni su ljeti i kada se nije smjelo, jer su pravilnici bili zastarjeli, u Oprtlju priređivali izložbe sa crnim istarskim ljetnim tartufima. Čim se granica makne šengenskim sporazumom, odmah moramo reagirati kako bi i slovenski dio bio jedinstvena cjelina zone istarskog tartufa. Buzet je bratska općina sa Koprom. Tu ima puno prostora.

* Je li Motovunska šuma, glavno stanište bijelih tartufa ugrožena eksploatacijom?
- Očuvanje staništa tartufa je proces, i tu sam se aktivno uključio u rad Udruge tartufara koja je usudim se reći, prva oštro reagirala apelom prema mjerodavnima nakon nedavnih sječa i devastacija u Motovunskoj šumi. Uprava Hrvatskih šuma Buzet Udrugu tartufara nije baš doživljavala na ispravni način i tek se lobiranjem i nakon održanog sastanka u Pazinu krajem veljače ove godine sa ministricom poljoprivrede Marijom Vučković sve mijenja na bolje. Saborski zastupnici iz Istre Emil Daus i Anton Kliman su se angažirali i pomogli da se sastanak održi. Županijski odjel za poljoprivredu i šumarstvo kojega vodi dr.sc. Ezio Pinzan je čak odobrio snimanje dronom većeg dijela Motovunske šume, pa se sada i iz zraka prati kroz periode, stanje u najpoznatijoj istarskoj šumi. To je dobro. Udruga tartufara, kojoj je predsjednik Darko Muzica, zalaže se i za 'puštanje' vode u stara korita Mirne i Butonige, za što se dobivaju pozitivni signali iz Hrvatskih voda. Pozivam i preostale tartufare da se pridruže Udruzi jer nas je početkom ove godine upravo zajedništvo postavilo ravnopravno za stol, gdje se ne reguliraju samo odnosi u tartufarstvu i cijena koštanja dozvola za lov, već je Udruga tartufara snažno nastupila i kao eko udruga. Jer šuma nije samo drvo.

"Fritaja koja je naš simbol se već drugu godinu zaredom ne radi"

* Buzet je jedini grad tartufa, ali možda ne zadugo?
- Buzet je grad tartufa i neće biti jedini. U Italiji ih ima nekoliko. Zagrebačka županija provodi i čini već nekoliko godina promotivne uspješne aktivnosti jer se u turopoljskim dolinama nalazi crni tartuf. Tamo se i ugostitelji bude. Preslikati će naša iskustva i praksu, te pokušati to valorizirati. To je nezaustavljiv proces. Zagreb je milijunski grad, tržište im je nadomak. Buzet kao grad tartufa spava. On mora biti lider. Fritaja koja je naš simbol se već drugu godinu zaredom ne radi. Ove godine opravdano. Iz pravca zapada cestom za Buzet, je skinuta velika tabla "Buzet grad tartufa" i postavljena neka druga fotografija Buzeta iz zraka, pa na brzinu ne znaš je li to Višnjan, Grožnjan ili Buzet. Ja sam kod lipanjske pripreme Sajma crnog tartufa u starom gradu Buzetu (koji je naglašavam strateški potez), nailazio na poteškoće oko shvaćanja važnosti tog turističkog projekta. Istražio sam i dokazao fantastičnu priču o rovinjskom znanstveniku. Massimo Selli je u prosincu 1931. godine, 220 metara od centra našeg grada tartufa pronašao veliki bijeli tartuf. Njegov zapis je "E fra questi una palla di mezzo chilo scavata a 220 metri dall Albergo Fontane di Pinguente". Stupio sam u kontakt preko rovinjskog muzeja s fondacijom Sella u Italiji, informirao 90-ogodišnju kćer tog velikog rovinjskog znanstvenika, i pokrenuo proces obilježavanja 90 godina od toga događaja. U subotu 11. prosinca.2021. na Hotel Fontana Buzet će se postaviti spomen ploča velikom rovinjskom znanstveniku prof. Massimu Selliju. Iz Italije dolazi visoka delegacija Fondacije Sella. On daje legitimaciju da se Buzet može opravdano zvati gradom tartufa. Koji put se sjetim i pomislim da valjda netko u Buzetu prima plaću da misli i radi po tim i sličnim projektima. To obvezuje i odluka Gradskog vijeća iz 1999. godine. Na Buzeštini postoji veliki broj tvrtki i obitelji koje posredno i neposredno žive od tartufa i tartufastva. Moramo biti odgovorni.

* Izmjena zakona o lokalnoj upravi i samoupravi će pretpostaviti ostanak održivih općina i gradova. Tako će biti i u Istri. Buzet?
- Livade se nikada ne bi tako brzo i slobodno razvijale da su bile pod utjecajem Buzeta. To je svjetla točka nekih malih mjesta u Istri. Mi u Buzetu, Ćićariju doživljamo svojom, ona je povijesno vezana na Buzet i vjerojatno će u budućnosti to biti jedna zajednička administrativna cjelina kao nekada. Što kome pripada ili želi imati, možda nije važno koliko je potrebno poslovno turističko jedinstvo 'Zone istarskog tartufa' kao cjeline koja mora biti predstavljena na tržištu Europe. Kada mi dođemo skijati u Italiju na Kronplatz, netko spava u Bruniku, netko u Olangu, netko u San Virgiliu, netko u Risconeu…. Ali svi skijamo na Kronzplatzu. Sva navedena mjesta su zasebne općine, a nas turiste to ne interesira. Stigli smo na Kronplatz. On se tako predstavlja, nudi i prodaje. Oni svi tako cijele godine dobro posluju. I sada tu moram povući liniju prema nama. Zona istarskog tartufa mora imati svoje zasebno predstavljanje, zasebni marketing, program za vidljivost svojih proizvoda i usluga. To se ne smije prepustiti i dozvoliti da netko drugi radi, jer menadžeri istarskih turističkih kuća uz obalu, nas vide kao višesatnu atrakciju kada imaju kišni ljetni dan. Ipak je njihova misija, booking svojih kapaciteta. Zakon o turističkim zajednicama je loš. Pogotovo županijski. Velike turističke kuće ne bi smjele imati natpolovični utjecaj u Skupštini Istarske turističke zajednice. To je već politika, ali neka se zna. Zona istarskih tartufa za razliku od istarske obale koja je na oko 170 dana, radi više od 250 dana i tu se nešto mora učiniti. Imamo odlične evente koji privlače posjetitelje i goste dubljeg džepa, butik hotele, ville za odmor i mi moramo sami upravljati destinacijom ili imati snažne predstavnike. To je naš Kronplatz. Ne smijemo biti žrtve loših načelnika i gradonačelnika koji nemaju međusobnu suradnju. To turizam ne interesira. Hitno nam iz svih pravaca trebaju velike table "Dobrodošli u zonu istarskih tartufa"! Na svima jezicima. Ako treba i jumbo plakate na autocestama koje idu prema Istri. To bi bio prvi korak. I prestanimo pričati da je netko tamo kriv. Sami smo.

"Livade imaju svakih nekoliko metara ormariće za struju, šahtove za vodu. Mi u starom gradu Buzetu to nemamo"

* Napisali ste roman kako vidite Buzet 2039. godine. To nije samo SF već i poruka vašim sugrađanima?
- Kad sam već ostao u Buzetu, a tu sam, moramo se svi malo potruditi. Točno je. Aktivan sam i kritičan. Buzet je imao jedan od prvih kružnih tokova u Istri. Na Trgu Fontana. Bio je jedinstven po tome, što si u njemu morao stati, i propustiti vozila koja su došla desno iz pravca Kopra. Vjerojatno jedini kružni tok na svijetu sa takvom regulacijom onda. Danas svi istarski gradovi i manja mjesta imaju nove uređene kružne tokove. Imamo ih i mi u Buzetu ali su nemaštoviti a neki i nedovršeni. U mojem romanu sam ih predstavio bogatije. Ali ima vremena do 2039. godine. U romanu sam zaobilaznicu oko Buzeta od Tehničkog pregleda do ispod Verone nazvao "Novigradskom ulicom". Zato jer je Buzećanima Novigrad izlaz na more. Ona još nije napravljena, ali do 2039. će biti. Moj Buzet iz 2039. je ljepši nego sada. Hitno nam treba operativni turistički program. Strateških programa sam se načitao i naslušao. Svaka čast svim doktorima turizma ovog svijeta koji pišu projekte koje mi plaćamo. Moje pitanje je što ćemo napraviti 15. siječnja 2021., a što 15. ožujka 2021.? I valjda ćemo imati pripremljen grad 23. travnja 2021. što je blagdan Sv. Jurja zaštitnika Buzeta za početak turističke sezone. A ne kao ove godine ruzine, rđave ograde za stari grad, zaraštene table grada, zapuštene kružne tokove. Imamo vrhunski mega turistički projekt "Subotinu po Starinski", a štanderi nam se na struju priključuju kod susjeda koji neki umjesto osigurača imaju čavle. To se odmah treba promijeniti. Livade imaju svakih nekoliko metara ormariće za struju, šahtove za vodu. Mi u starom gradu Buzetu to nemamo. Prazni bužiri za struju vire po kantunima grada. Glavno da usvajamo strateške planove. Idemo sada nakon planova, malo operativno. U mojem romanu iz 2039. godine upravo je taj datum, 23. travanj zamišljen da bude točka kada je sve pripremljeno za tekuću sezonu. Možda je to nekima SF, ali meni nije.

* Bili ste v.d. direktora Turističke zajednice Grada Buzeta u jednom kratkom razdoblju početkom 2001. godine?
- Da, a li kao član Turističkog vijeća Buzeta, da ne tražimo nekog tko bi vodio ured, jer je tadašnja direktorica otišla na porodiljni dopust od šest mjeseci. Prihvatio sam to uz dva uvjeta. Prvi je bio da mi se tih šest mjeseci ne isplaćuje plaća, niti bilo kakav trošak, i drugi važniji je bio da nešto učinimo i podignemo vidljivost zone istarskih tartufa. S buzetskim suradnicima, Gradom i gospodarstvom Buzeštine smo kreirali i napravili projekt "Buzet grad tartufa kroz Alpe", gdje smo u osam dana napravili 7.000 kilometara i u važnijim turističkim alpskim odredištima komunicirali, dijelili prospekte zone istarskog tartufa, imali smo sa sobom profesionalnu televizijsku snimateljsku ekipu i napravili film o tom događaju. Gradonačelnik Buzeta bio je Josip Pino Flego, a predsjednik Turističke zajednice pokojni Ivan Draščić Brombej. Njih dvojica su imali povjerenje da ćemo to odraditi kako treba. Film smo predstavili na Sovinjskom polju u Toklariji. Može se pogledati na YouTube kanalu "Buzet grad tartufa kroz Alpe". Od brojnih uzvanika, prije promocije filma govorio je i Goran Milić. Zapamtio sam da je bio začuđen da smo s dvije beta kamere to sve snimili i napravili, što je onda bio profesionalni standard HRT-a. Tako je to bilo prije skoro 20 godina. Mali Marko, danas glasnogovornik Vlade RH je trčkarao oko nas. Poslije se i Goran šetao po svijetu i napravio vrhunske putopise. Možda smo ga inspirirali. Volim se koji put našaliti: "Ako hoćeš neku ideju uzeti, dođi u Buzet". Hvala portalu Istarski.hr na interesu. (Razgovarao: Nenad Čakić)

Galerija (6)