Zelena Istra: Grad Pula nastavlja s brutalnim rušenjem zdravih stabala na rivi!
Zbog novog rušenja stabala na pulskoj rivi, na poziv zabrinutih građana, na teren su izašli članovi Zelene Istre te su priopćenjem izrazili zabrinutost i negodovanje prema postupcima gradske vlasti.
Naime, u svom su priopćenju, uz koje su priložili i niz fotografija koje svjedoče o rušenju stabala, naveli između ostalog, kako je današnjim rušenjem ukupno srušeno 50 stoljetnih stabala crnike koja prema prvom planu nisu trebala biti srušena.
"Tek što smo pomislili da je Grad Pula završio s uništavanjem i rušenjem zdravih i stoljetnih stabala na pulskoj rivi, ponovno smo se prevarili ili, bolje rečeno, ponovno smo bili u zabludi" poručili su iz Udruge Zelena Istra navodeći kako je 18. siječnja 2013. godine oko 8 sati ujutro, posječeno je još 6 zdravih stabla na pulskoj rivi i to na potezu od Lučke kapetanije Pula prema Karolini.
"Naravno i ovaj smo put na poziv zabrinutih građana izašli na teren i, nažalost, još jednom bili svjedoci brutalne gradske politike. Zašto brutalne? Odgovor možemo potražiti u mjesecu travnju protekle godine kada je prvi put najavljeno rušenje 200 godina starog Austro-Ugarskog drvoreda koji se protezao od glavnog ulaza u pulsko brodogradilište Uljanik do Lučke kapetanije Pula.
"Odlučite se ili dogovorite prije nego što izađete u javnost, jer na ovaj način gubite povjerenje svojih građana. Kao što mnogi znaju Zelena Istra tada je pokrenula inicijativu u kojoj smo zamolili građane da iskažu svoje mišljenje o rušenju stabala putem e-maila koja smo potom poslali gospodinu Damiru Prhatu, pročelniku Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinu, s nadom da će rušenje stabala biti odgođeno. I doista, dana 12. travnja 2012. godine, gospodin Prhat je u svoj izjavi za medije rekao da stablima treba dati još jednu šansu. Nažalost, i ovaj se put ona stara poslovica - obećanje ludom radovanje, obistinila!
Nakon dva mjeseca, točnije 27. lipnja 2012. godine, Odsjek za zaštitu okoliša Grada Pule, izdao je rješenje da će 44, ali ne i 50, (iako je sada manje važno, porušena su sva), stoljetna stabla crnike, visoka i do 15 metara na pulskoj rivi ipak biti posječena. Rečeno, odobreno, učinjeno.
Naravno, za svoja (ne)djela ponovno su građani Pule dobili "logično" objašnjenje, citiramo voditeljicu gradskog pododsjeka za izgradnju i održavanje komunalne infrastrukture Tamaru Plec: ‘Na mjestu ovih dosad srušenih stabala bit će posađeno 58 stabala druge, za ovaj prostor adekvatnije vrste Acer pseudoplatanus ‘Globosum’ (kuglasti javor) i preko 700 ukrasnih grmova, penjačica i pokrivača tla tj. puzavica prema projektnoj dokumentaciji izrađenoj u ožujku 2012. godine‘.
Ista nam se i opravdavala da je i ovih posljednjih 6 stabala bolesno. Ali nije, zdrava su to stabla, što se može vidjeti i na fotografijama koje prilažemo uz ovo priopćenje. Što reći ili ne reći više. Ostaje samo jako pitanja koja ćemo postaviti u nadi da će se netko udostojiti na ista i odgovoriti: Ako ostala ne damo, zašto ste dosad dali 50 stoljetnih stabala na rivi; zašto su ista imala manje sreće od preostalog drvoreda ili onoga koje ste namjeravali posjeći na pulskom bulevaru, ali ste ipak odustali i pronašli bolje rješenje - sačuvali ih; kako ćete na isto mjesto posaditi 58 novih stabala i 700 grmova kad tim područjem ide novi kolnički trak i nogostup, dakle, beton i asfalt u kojemu ništa ne raste, a vjerujemo, ne može se ni posaditi; ako ćete ipak iznaći načina da na isto mjesto posadite novih 58 stabala, zašto je onda ovih 50 stoljetnih i zdravih posječeno, zar nije očito da onda ipak nisu smetala; znate li da stablima ne istječe rok trajanja s godinama, dapače, imaju još veću vrijednost, a s godinama i dobivaju na svojoj ljepoti; hoćemo li ponovno biti svjedoci vaše pogreške, kao što je bila ona kada ste tvrdili da treba posjeći 15 stabala (borova) na pulskoj zaobilaznici, što ste, naravno, i učinili da biste nakon određenog vremena shvatili da to nije trebalo biti učinjeno; zašto je kuglasti javor autohtonija vrsta od crnike, tko o tome i na koji način odlučuje; zašto dajete obećanja za koja i sami znate da neće biti ispunjena.
