Vižinada: zlatna sredina između plave i zelene Istre (video)
Parkirali smo kod šterne, na mjestu na kojemu je stajao tenk. Naravno, govorimo o Vižinadi i filmu „Zlato za odvažne“, koji je 1969. godine ovdje sniman. O tome se dovoljno zna, pa ćemo samo još reći da su Clint Eastwood, Telly Savalas i Donald Sutherland vjerojatno bili iznenađeni kao i mi kada su otkrili da iza crkve na prekrasnom trgu nema više ničega, da je tu kraj.
Iza crkve više nema ničega
Vižinada se od ostalih istarskih mjesta, a pogotovo od Motovuna s kojim se gleda preko doline rijeke Mirne, razlikuje po tome što se drugima crkva i zvonik, koji su središte mjesta, nalaze na vrhu brda i kada se popnete do njih – to je to, a ovdje se do njih spuštate i nakon toga – nema dalje.
Razlog je taj, objasnila nam je Lidija Legović, direktorica TZ Općine Vižinada, što se izvorno naselje nalazilo bliže dolini, tj. crkva se nalazila na vrhu, ali se naselje s vremenom dizalo prema njoj. Proces traje i danas: nove kuće za odmor i novi vrtić s jaslicama grade se na mjestima koja će postati točke s najvećom nadmorskom visinom u naselju.
Ključnu ulogu u 'izdizanju' naselja odigrala je uskotračna željeznička pruga Trst – Poreč, popularna 'Parenzana', koja je ovuda prolazila. Pruge odavno nema, ali duh pruge živi u koridoru koji je pretvoren u pješačko – biciklističku stazu od Plovanije do Poreča. Na mjestu nekadašnje željezničke postaje postavljena je maketa lokomotive. Preko puta nalazi se novo središte Vižinade, zgrada u kojoj su smješteni Općina, pošta, turistička agencija i trgovina. Ovdje se dolazi na kavu i čavrljanje. Nastavak je s druge strane dvaju zavoja državne ceste, kod spomenika iz NOB-a, gdje se nalaze druga trgovina i ugostiteljski objekt, a cesta se obrušava u povijesnu jezgru.
Velika šterna koja dominira starim trgom zadivit će svakog posjetitelja. Na njoj se održavaju 'Verši na šterni', godišnji susret čakavskih pjesnika. Na mjestu zgrada, koje je u filmu nemilice razarao tenk, podignuta je zgrada škole i vrtića. Dobar dio starih zgrada je obnovljen za stanovanje ili kao kuće za odmor, a među onima koja su na čekanju nalazi se i stara školska zgrada do crkve.
Zlatna sredina između obalne i ruralne Istre
Mještani doživljavaju Vižinadu kao zlatnu sredinu između obalne i ruralne Istre. „Za one koji vole prirodu i mir, ovdje je idealno. Turisti uglavnom dolaze odmoriti se, a ako se zažele mora, do njega su za dvadesetak minuta. A i domaći se preko vikenda mogu nahodati našim stazama. U doba korone velika prednost je bila to što se mogli izaći u svoj vrt ili polje“, kaže Legović i dodaje da bi rado vidjela benzinsku postaju uz cestu i bolju ponudu u trgovinama.
„Uvijek ima prostora za bolje“, kaže Laura Kešac. “Od nas, umirovljenika, neki žive samo od mirovine, a neki se bave i poljoprivredom. Zbog korone sve je stalo, ali nadajmo se da će se opet pokrenuti.“
„Drago mi je da se Vižinada razvija, da se širi. Dobro bi nam došlo i malo industrije, nekakva proizvodnja da ljudi ne moraju ići raditi u druga mjesta“, kaže umirovljenik Albino Ritoša.
Marica Ledić nastanila se Vižinadi 1992. godine, kao izbjeglica. „Živjeti u Vižinadi – svakome bih poželjela! Ovdje se sastaju plave i zelena Istra. Okruženi smo maslinicima i vinogradima. Ljudi su dobri i radišni, lijepo je s njima prijateljevati. U desetak ili nešto više godina svojom su ljubavlju, htijenjem i radom u potpunosti promijenili lice Vižinade“, kaže ona. Ukratko, živjeti u Vižinadi je lijepo, gotovo idilično. (Tekst: Robi Selan, foto i video: Roberto Matković)
