Pulska udruga pomaže potrebitima: 'Komu rabi, ga je sram pitati'
«Komu rabi, ga je sram pitati. On meni javlja, ja gren po paket. Nisam nikad zva. Osjećam se dužan, a ne znam kako uzvratiti», priča za Deutsche Welle 70-postotni invalid koji od Božića koristi pomoć pulske humanitarne udruge «Naš San Njihov Osmijeh». S Deutsche Welle prenosimo dio teksta u nastavku.
Bez nje bi ovaj 57-godišnji Puljanin teško preživio sa svega 1.700 kuna (oko 230 eura) invalidske mirovine. On nikad prvi ne zove. Nije mu ugodno moliti, kaže. Čeka na poziv Igora Loparića, predsjednika udruge koji ga, kaže, zove kad pripremi paket s hranom, nekad jednom, nekad dvaput mjesečno.
«Svaka mu čast, nije komplicirao kao ovi na socijalnom», kaže naš sugovornik koji je želio ostati anoniman. Kad govori o kompliciranom Centru za socijalnu skrb, misli na cenzus od 1.250 kuna koji je uvjet za dobivanje pomoći. Svi oni koji ga prijeđu, nemaju pravo na financijsku potporu države. Ovaj Puljanin jedan je od mnogobrojnih korisnika usluga ove udruge, koja je u Istri, u deset godina koliko djeluje, pomogla oko 400 obitelji, a u cijeloj Hrvatskoj čak 1.320. Pomoć primaju i brojni samci. Uz Loparića, koji kaže da je jednostavno želio pomoći ljudima, posao organiziraju i odrađuju tajnik udruge Emil Spada i 30-ak volontera. Osim hrane i higijenskih potrepština, prikupljaju se odjeća, udžbenici, oprema za djecu, novac i razne druge stvari, ovisno o potrebi.
Razgovaramo s 35-godišnjom korisnicom koja je prije 15 godina došla u Istru iz Slavonije - trbuhom za kruhom. U tom se razdoblju udala, postala majka, ali i žrtva obiteljskog nasilja i na koncu se razvela. Danas radi u pekari za plaću od 4.000 kuna. Taj iznos mora podijeliti na troškove podstanarstva, režije i mjesečnu ratu za kredit od 2.000 kuna.
«Bilo je vrlo teško, roditelji i ja bez posla, podstanari, malo dijete. Sve je to lagano stiskalo, od kartica do računa. Progutala sam knedlu i nazvala Igora. Nisam znala hoću li plakati, smijati se ili nešto treće», pripovijeda ova samohrana majka. Donirali su joj hranu. Dijete je prvi dan u školu krenulo bez knjiga, a već sutradan ih je dobilo. Od udruge prima pomoć već sedam godina, povremeno, ne svaki mjesec.
Paketi su izdašni: četveročlana obitelj dobije potrepština u vrijednosti od stotinjak eura, u vrećama zna biti i 20-ak kilograma robe. Donose je građani i firme koji se rado odazivaju akcijama ove udruge, pa tako i ovoj posljednjoj, „Istarsko srce“, kojom se prikuplja pomoć sve do 6. kolovoza. Samo jedna pulska tvrtka donirala je potrepštine u iznosu od čak 35.000 kuna. Godišnje prikupe oko 10 tona hrane i financijskih sredstava ukupne vrijednosti od pola milijuna kuna. Osim u Istri, redovito podupiru i 20-ak obitelji u Ličko-senjskoj županiji, gdje uopće nema darivatelja. Sjedište udruge nalazi se u prizemlju stambene zgrade u pulskom kvartu Šijana, donosi Deutsche Welle gdje pročitajte cijeli članak.
