'U bolnici su me boljele samo neistine koje su se širile gradom'

„Svaki dan u bolnici razmišljali smo i raspravljali o neistinama koje su se o nama Labinom proširile. Zašto ima ljudi koji šire dezinformacije? To nam je bio najveći problem“, kaže Dino Peruško iz Labina, jedan od dva prva Istranina zaražena koronavirusom, pričajući o tome kako je s kolegom s kojim je došao iz Italije dospio u pulsku bolnicu i u njoj proveo dvadeset dana.

Zbog glasina koje su se proširile gradom odlučio je sve ispričati našem portalu. Podsjetimo se, njegov kolega, koji za razliku od njega ne želi nikakav publicitet, do sada su jedina dva oboljela od koronavirusa iz Labina. Iz bolnice je otpušten u nedjelju, 29. ožujka. Kolega je ostao dan duže  čekajući negativan nalaz na koronavirus.

Peruško je s nama razgovarao telefonski iz svoje kuće u Presiki jer prema otpusnom pismu i dalje mora boraviti u samoizolaciji. Koliko, to nije napisano i to tek treba utvrditi.

„Kada sam došao iz Italije supruga i kći bile su u Rijeci kod njene sestre, koju su otišle posjetiti za Dan žena. Još se nisam izgrlio i izljubio s njima, vidjeli smo se i razgovarali s udaljenosti od  dva–tri metra“, priča on.

Radili u Južnom Tirolu

Ali, krenimo redom! Koronavirus je u Labin i Istru prvi put došao u subotu, 7. ožujka oko 18.30 sati. Tada su se njih dvojica vratila iz Selve, turističkoa mjesta od oko tri tisuće stanovnika u Južnom Tirolu gdje su obojica radila u hotelu.

„Trebali smo raditi do Uskrsa, ali u petak, 6. ožujka, dobili smo obavijest da zatvaramo hotel. Ritam sezone je žestok, radiš po 10-12 sati na dan i kada imaš vremena, ne čitaš portale i novine, nego se odmaraš ili razgovaraš s obitelji. Naravno, čuli smo da ima zaraženih u Lombardiji, ali to je na tristo kilometara od nas. I bilo nam je sumnjivo – da ne dolazi možda korona i k nama? Nismo mogli znati da je već među nama. Prema mojim informacijama od prije pet–šest dana većina stanovnika Selve sada je zaražena“, objasnio nam je.      

Kaže da ga najviše pogađaju priče o njihovom tulumarenju u subotu, 7. ožujka, navečer. „Otišli smo u caffe bar Astoria u Labinu jer je tamo bio ostavljen ključ stana moga kolege. Zadržali smo se nekih, kako je to volim reći, 'cigaret' vremena: popili smo po piće, pozdravili se s ljudima koje poznajemo i otišli kućama. Ako je popiti pašaretu i kavu tulum, onda neki ljudi imaju tulum svaki dan“, kaže on.

Da nešto nije u redu s njima posumnjali su sljedeći dan. „Moj kolega mi se javio i rekao da ima povišenu temperaturu. Kasnije smo dobili poruke od kolega Talijana da je kuharu iz našeg hotela dijagnosticiran COVID 19. Počeli smo povezivati stvari i zaključili da postoji mogućnost da smo i mi to negdje pokupili. Zato smo se prijavili u bolnicu, on u nedjelju, a ja u ponedjeljak, 9. ožujka. U nedjelju sam odmah javio supruzi da se ne vraća u Presiku. Otišla je s kćeri kod majke u Rašu i još je tamo“, priča on.

Bez simptoma bolesti poput kašlja ili temperature

Nakon vađenja krvi i uzimanja brisa iz nosa i grla utvrđen mu je COVID 9 i određena hospitalizacija i stroga karantena. Vrijeme u bolnici kratili su komunicirajući s obitelji telefonom, surfajući internetom, čitajući knjige, kartajući i igrajući društvene igre. Novozaraženi su u pravilu dolazili sve bolje opremljeniji sredstvima za razonodu.

„Ja nikada nisam razvio simptome bolesti, kašalj ili temperaturu. Mom kolegi se temperatura, koja je ionako bila samo blago povišena, normalizirala treći dan. Jedino po čemu sam prepoznao da sam bio zaražen bilo je to što mi je peti-šesti dan zamirisala hrana. Tada sam shvatio da sam bio izgubio miris i okus, a liječnici su rekli da je to bilo zbog virusa. Sada se gubitak okusa i mirisa uzima kako jedan od simptoma zaraženosti“, istaknuo je u svojoj priči.   

O hrani i općenito tretmanu u bolnici ima samo riječi hvale. „Osoblje je vrhunsko, od čistačica, sestara i bolničara do liječnika. Oni su s nama svakodnevno riskirali živote. Svaka čast i doktorici Suzani Mušković s labinskog Doma zdravlja, ona nam je puno pomogla u tim trenucima“, napomenuo je.

Prvo ponovno testiranje obavili su deveti dan jer s obzorom da njegov kolega više nije imao temperaturu, postojala je mogućnost da su preboljeli virus, ali nalaz je pokazao da su i dalje pozitivni.

„Prvi put sam bio negativan nakon 17 dana. S obzirom na to da su potrebna dva negativna nalaza i da između testiranja mora proći 48 sati, iz bolnice sam pušten 20. dan. Ljudi koji u samoizolaciji provedu 15 dana morali bi se nakon toga još malo paziti“, poručio je Dino Peruško. (Robi Selan)