U Poreču je krasno, ali ne volim 'uljepšavanje' betonom zbog turizma

Imao sam ih na desetke. Bile su različitih boja, debljina i dezena. Za neke sam i sam nacrtao predloške po kojima su moja mama i tete plele. Osamdesetih i devedesetih je bilo 'In' nositi pletene majice, pulovere i džempere. U svakoj je obitelji skoro netko pleo, najčešće ženski član. Danas je pletenje sve manje potreba, a sve više hobi. Naša sugovornica Sabrina Bonita-Žužić iz Poreča taj je hobi nedavno pretvorila u humanitarni rad pa je tako s društvom Giostra poklonila svoje radove tamošnjem Društvu invalida. 

*Kad ste i od koga naučili plesti i što vas je navelo da se bavite tim hobijem?
- Moj prvi susret s pletenjem dogodio se još kad sam bila dijete jer je moja mama puno plela i kukičala (heklala), bile su to sedamdesete i osamdesete godine, kad je pletenje bilo jako u modi, a mama je izrađivala puno odjevnih predmeta sebi i meni, zatim mojim lutkicama, a bilo je tu i stolnjaka, zavjesa, deka...

Tako sam ja polako pasivno usvajala tu vještinu, da bi negdje u srednjoj školi isplela si prvu vunenu majicu, a nakon toga stavila sve u mirovanje do prije četri godine kada sam kao tadašnja tajnica Društva prijatelja Giostre pokrenula radionice ručnih radova u suradnji sa Zavičajnim muzejem Poreštine, odnosno kustosicom gospođom Vltavom Muk. I tu je počela prava ljubav prema kukičanju i pletenju.

Krenuti s jednostavnim bodovima

*Pletenje djeluje dosta komplicirano, nama koji se time ne bavimo. Je li to doista toliko teško?
- Ručni rad nije tako kompliciran kao što izgleda nekome tko se nikad nije u to upustio. Krene se s osnovnim bodovima, kako bi se najprije usvojilo pravilno držanje kukice ili igli i vune ili konca. Nakon toga, najčešće se krene s izradom nekog jednostavnog predmeta npr. šala. Kad se to usvoji, može se krenuti s usvajanjem i malo kompliciranijih bodova, ili pak s osnovnim bodovima krenuti u izradu zahtjevnijih predmeta poput kapa, vesta itd. Ma ima bezbroj mogućnosti, a tek mašta može napraviti svašta!

*Koja je omiljena stvar koju ste ispleli?
- Prošle sam si jeseni s kukicom izradila vuneni kardigan, na kojeg sam jako ponosna jer je moji prvi „veliki“ projekt, a trenutno pletem sebi vestu uz mentorstvo moje prijateljice koja je vrlo iskusna pletilja, gdje izrađujem i jednu ne baš jednostavnu pletenicu, a sve mi jako dobro ide i ispada pa me to jako veseli. Volim jako izrađivati i cvjetiće od vune pa njima ukrasiti šalove. Cvjetići me posebno opuštaju i vesele.

*Imate li još kakav hobi? Što ste po struci i imate li obitelj?
- Po struci sam učiteljica razredne nastave na talijanskom jeziku, reklo bi se „maestra“, ali taj posao ne radim već jako dugo. Učiteljska narav je stalno prisutna u meni pa moram uvijek nekoga nešto podučavati, tako da sam dugo godina bila voditeljica baroknih plesova u Društvu prijatelja Giostre, organizirala razne radionice vezane uz rad Društva, a i bila nekako katica za sve, ma prava maestra kako su me i članovi zvali. Udana sam i imama dva sina, a obitelji mi je uvijek bila najvažnija pa sam i dugo godina domaćica. Radoznala sam, volim se družiti i učiti pa se često uključujem u razne kreativne radionice, a trenutno me sve više zanima kreativno stvaranje pa razmišljam o radionici izrade keramičkih predmeta, a i o pokretanju nekih radionica.

*Što biste preporučili onima koji se žele početi baviti tim hobijem?
- Pletenje i kukičanje je izvrstan način za opuštanje, bivanje u sadašnjem trenutku, poboljšati koncentraciju i pamćenje, vježbati finu motoriku ruku, potaknuti našu kreativnost, stimulirati hormone sreće itd. Puno je tu dobrobiti koje nam ručni rad omogućuje, jer kad kreneš od nule tj.od jedne niti vune ili konca pa od toga izradiš jedan predmet za sebe ili nekome za poklon, veliko je to zadovoljstvo!

Svima onima koji žele krenuti s ručnim radom preporučujem da se povežu s nekim tko već vlada tom vještinom i da u društvu, uz šalicu čaja, krenu s jednostavnim bodovima. Isto tako, svi zainteresirani mogu nam se pridružiti na radionicama koje organizira Društvo prijatelja Giostre i Zavičajni muzej Poreštine u kafiću Lapidarium. Imamo puno iskusnih pletilja od kojih se može puno naučiti, a istovremeno se lijepo družimo u opuštenoj atmosferi, zabavljamo, dobro nasmijemo i naravno puno ćakulamo!

Časopisi su se uvijek motali po kući

*Jeste li čitali časopise poput Burde?
- Časopisi poput Burde, Mani di fata, La mia Boutique, Kreativno štrikanje i heklanje i slični, uvijek su se motali po našoj kući. Mama je voljela i šivati pa sam joj ja često vadila krojeve. Volim i danas prelistati kreativne časopise, ali su Pinterest i You Tube aktualniji i tamo nema šta nema.

*Kako je živjeti u Poreču, što Vam se sviđa, a što ne?
- Živjeti u Poreču po meni je krasno. Privilegirani smo najprije zbog prekrasnog mora, pineta, predivne prirode koja nas okružuje. Znam često reći da ovdje živimo u raju! Volim šetati, voziti biciklu, plivati, biti u kontaktu s prirodom, a sve to mi je ovdje na dohvat ruke.

Ne volim baš da se zbog razvitka turizma, odnosno obnove hotela i sadržaja oko njih sve više „uljepšava“ betonom, a da zbog profita naš stari grad svakim danom gubi svoju ljepotu i ne valorizira se njegova povijesna vrijednost. Inače se pokušavam fokusirati više na ono što mi se sviđa i u tome uživati, a to su priroda i kreativan rad. (Razgovarao: Kristian Stepčić Reisman)