'Postala sam sezonka još u srednjoj. Kad ste iz Poreča, to je normalno'

"Počela sam raditi sezonske poslove čim je to postalo moguće, još duboko u srednjoj školi. Kada ste iz Poreča, to je normalno", kaže Melani Masatović u razgovoru  za Večernji list.

"I, zapravo, posao animatora uvijek mi se činio strašno zanimljiv. Ljeti sam se s ekipom išla kupati na plaže u blizini porečkih hotela, s kojih se moglo vidjeti njihove bazene. Sunčala bih se i gledala cure kako vode aerobik. Bile su konstantno nasmiješene, kao da im to ne predstavlja nikakav napor, sve su elemente izvodile graciozno i lako.

Možda će zvučati smiješno, ali osjećala sam strahopoštovanje prema njima. Kao da ja to nikada ne bih mogla. Inače, ja se odmalena bavim plesom. Počela sam s ritmikom, kasnije sam prešla na jazz dance, moderni i suvremeni ples, tako da sam znala da to što rade nije baš toliko jednostavno.

U proljeće kada sam imala 20 godina, prijateljica mi je predložila da se prijavimo za posao animatorice u Valamaru. Ja sam joj pričala kako mi se taj posao sviđa, ali sama vjerojatno ne bih otišla. Pozvali su nas na sedmodnevni trening u hotelu Diamant. To je zapravo jedna blic-simulacija sezone u kojoj ti voditelji animatora pokazuju kako se radi taj posao. Dijele nas na sportske animatore, odgajatelje, dječje animatore,  i allroundere, ovisno o preferencijama. Sportski moraju imati nekakav background, dječji moraju imati karakter i pristup koji odgovara tom poslu, odgajatelji imaju odgovornost za djecu vrtićke dobi. Pokazivali su nam kako složiti koreografiju, kako pristupiti gostu, kako se ponašati s djecom.

Meni je na tom treningu išlo super. Sve čega sam se bojala, ispostavilo se posve krivo. Kada si dobar u nečemu, onda si valjda i pretjerano samokritičan. Bilo je kao da sam rođena za to. Sa svim rizikom da ću sada zvučati umišljeno, ni najmanje nisam sumnjala da ću dobiti posao.

Dobila sam posao u Valamarovu hotelu Pinia, i to zajedno s prijateljicom s kojom sam se prijavila. Kako smo bile iz Poreča, otvorile smo sezonu. Počele smo već u travnju i isprva smo bile jedine dvije animatorice u hotelu. Najzabavniji dio je aerobik. Mogla sam sama odabrati glazbu, osmisliti koreografiju. Uživala sam i s klincima, to mi je bio izazov, ali i odlična prilika za učenje. 

Kada sam ušla u dječji klub, to je bila ljubav na prvi pogled. Ja nemam brata ni sestru i nisam imala nikakvu predodžbu o tome kako je raditi s djecom, ali u tome sam baš uživala. Kao da sam otkrila jedan dio sebe za koji nisam znala da postoji. Između svih drugih aktivnosti, ja sam trčala u Maro klub. Morali su me tjerati odatle.

S odraslima moraš imati dozu ozbiljnosti. Ti si im, zapravo, trener. Puno gostiju bilo je s njemačkoga govornog područja, a ja taj jezik govorim gotovo jednako dobro kao i hrvatski, pa mi je to bila velika prednost. S klincima je jedino bitno da si što otkačeniji. To mora biti pozitivnost na kvadrat, moraš ih moći zabaviti. Ako to uspiješ, tvoji su. Doslovno te prate po hotelu.

Uglavnom, meni se taj posao toliko svidio da nisam nikada bila umorna. Ujutro odradiš aerobik, nakon kojega si slobodan do tri popodne. Za vrijeme pauze s ekipom bih obično otišla na plažu. Vraćate se poslijepodne, kada biste organizirali sportske turnire za goste, a navečer bi se organizirao nekakav program, disko za djecu, bingo ili nešto slično. Dan je bio dug, ali meni to u nijednom trenutku nije bio problem. Nakon stvarno svakakvih iskustava u turizmu, Valamar je bio fantastično iskustvo. Zato sam ostala i sljedeće tri sezone. Daju ti priliku, ulažu u tebe, a ako se pokažeš, i nagrade te. Ove sam godine postala voditeljica  odjela animacijskog tima u hotelu Valamar Collection Marea Suites 5*.

Netko tko želi raditi posao animatora mora imati osjećaj za ljude. Moraš znati tko želi komunikaciju, ali je sramežljiv, tko samo hoće da ga se pusti na miru. Animatori i recepcija predstavljaju osobnost hotela, dio si iskustva gosta. Ako si u tome dobar, ljudi ti vrate sto puta. Meni je najdraža priča iz moje prve sezone. Jednu sam večer došla u lobby bar, tamo je sjedio par s malim djetetom. Ja sam se počela igrati s klincem. Radno vrijeme mi je završilo, samo sam se zabavljala. Dijete je imalo tri ili četiri godine, igrali smo pikado. Zapravo, više smo se zezali. Te strelice su završavale svagdje samo ne na meti. Sutradan su me zvali s recepcije. Nisam još dugo bila u hotelu, svi zaposlenici nisu znali tko sam. Nastala je panika, traže neku Melani, svi se pitaju gdje sam. Glas je na kraju došao do mene. Ispostavilo se da je taj par došao na recepciju i tražio me kako bi mi zahvalio. Zapamtili su mi ime s pločice. Pisali su na recepcijski mail koliko sam bila divna s njihovim klincem, kako su žurili i nisu mi se stigli zahvaliti. Meni je to bilo predivno. Takve ti stvari nitko ne može platiti", donosi Večernji list.