Umaška škola ponovno uvodi kute: Stop socijalnim razlikama

Učenici Osnovne škole Marije i Line u Umagu, iduće bi godine trebali postati prvi đaci državne škole koji na nastavu dolaze u kutama. Na ideju da se u školu vrate kute došlo je Vijeće roditelja te škole, a njihovu su inicijativu prihvatili i učenici. Više od 65 posto učenika u anketi je reklo da nemaju ništa protiv nošenja kuta. Škola je lani naručila i ogledne modele kuta, no njihov se kroj đacima nije sviđao. Ocijenili su ih staromodnim pa je odlučeno da će se ove godine potencijalne školske uniforme iskreirati oni sami na nastavi likovne kulture. Školska pedagoginja Ljiljana Radielović kaže kako se većini učenika sviđa ideja da kute budu sašivene od jeansa. „Mi ćemo svakako ustrajati na uvođenju kuta, ne samo za učenike nego i za nastavnike“, rekao je ravnatelj škole Mato Vidović za Jutarnji list.

Za povratak kuta u škole nedavno se zauzelo i Nacionalno vijeće učenika. Potaknuti pričom o Marini, 12-godišnjoj učenici jedne zagrebačke škole nad kojom vršnjaci provode bullying jer je siromašna, nema iPhone i Diesel traperice, o čemu je pisao Jutarnji list, članovi Vijeća otvorenim su pismom predložili vraćanje školskih uniformi kao sredstava borbe protiv diskriminacije među učenicima. „Svjesni smo da školske uniforme neće u potpunosti riješiti problem diskriminacije i da će razlika biti i dalje. Jedan će učenik imati čeparac od 10, a drugi od 100 kuna, no mislimo da su školske uniforme ipak pravi put da se te razlike koliko toliko smanje“, izjavio je Domagoj Babić, predsjednik Vijeća, učenik Ekonomske škole Šibenik.

Otkrio je kako će vijeće o inicijativi ponovno raspravljati sredinom studenoga, a očekuju da se u raspravu uključe sve relevantne institucije: od Ministarstva obrazovanja, Udruge ravnatelja do pravobraniteljice za djecu. O tome treba li vratiti kute ili ne u Hrvatskoj se raspravlja već godinama, no do sada nije bilo značajnije inicijative. Jedan od glavnih argumetanata za nošenje kute je smanjenje razlika među djecom koje nisu rezultat njihovih realnih sposobnosti i postignuća, nego materijalnog stanja njihovih roditelja.

„Apsolutno sam za povratak kuta. I u mojoj je školi bilo slučajeva da se jedno dijete naruga drugom jer ono nosi odjeću kupljenu na tržnici. U takvim situacijama uvijek reagiramo.

Raslojeno društvo
No, dijete ne mora biti nesretno ako je izloženo nasilju. Dovoljno je da vidi što ono nema, a drugi imaju. To samo po sebi stvara frustracije, rekla je Elvira Nimac, psihologinja u OŠ Dr. Ante Starčevića. Istaknule je kako su, nažalost, kao i cijelo društvo i učenici u školama raslojeni na one koji nose skupu odjeću i dobivaju visok džeparac i one koji žive od socijalne pomoći. „Kada bismo u škole vratili kute, učenicima bismo na neki način ipak potisnuli poruku da uopće  nije važno kako je tko od njih odjeven, nosi li markiranu odjeću ili odjeću s placa. Znam da to ne bi bilo dovoljno jer bi razlike i dalje ostale u društvu, ali učenici bi barem tih pet – šest sati, koliko provode u školi, bili manje izloženi pritisku“, ustvrdila je Nimac. Njezino mišljenje dijeli i Silva Strnad Jerbić, psihologinja u OŠ Tituša Brezovačkog.

„I ja sam nosila kutu kad sam išla u školu. To uopće nije bilo loše rješenje, rekla je Strnad Jerbić koja je, kada su njezina djeca išla u školu tražila da se kute uvedu barem za nastavu likovnog. No, drugi su je roditelji čudno gledali.

„Moj je prijedlog ocijenjen ekocentričnom idejom pa kute nikada nisu ušle u školu. Poslije sam sama svojoj kćeri htjela kupiti kutu, no nisam je našla, a i prodavačice su me čudno gledale“, ispričala je Strnad Jerbić. Ona smatra kako bi kute prihvatila i većina učenika kada bi one izgledale lijepo i bile moderne. „Djeca znaju biti jako okrutna u procjeni tko je bogat, a tko siromašan. Svi žele izgledati kao likovi iz sapunica, a one koji se u to ne uklapaju javno ismijavaju“, tekla je Strnad Jerbić. Dodala je da su takvom odliku nasilja posebno sklone djevojčice kojima je moda sve na svijetu. No, još je jedan problem s kojim se svakodnevno suočavaju oni koji rade u školama. Psiholozi, naime, upzoravaju kako su zbog modnih trendova koje nameću mediji mnoge djevojčice sklone izazovnom oblačenju. I to u ranijoj dobi. Već u šestom, sedmom razredu oblače se kao Lolite.

Povratak straih rituala
„Lani nam je jedna učenica u kratkim hlačicama i majici s dekolteom došla na popravni pred komisiju pa smo je poslali kući da se presvuče. No, nije ona jedina. Već u 7. razredu imamo poplavu dekoltea, kratkih hlačica, majica na bratelice. Djevojčice dođu u školu u kratkim majicama da im se vidi pupak, iz hlača im vire tangice. Na to su u toj dobi vrlo osjetljivi dečki koji imaju veliku moć zapažanja, pa onda imamo zvijezde i one koje u školi nitko ne vidi“, rekla je Strnad Jerbić.

Dijana Vican, državna tajnica za osnovno školstvo u Ministarstvu znanosti o povrtaku kuta ima, pak, posve drukčije mišljenje. „Nisam za kute. Ne znam što bi se riješilo time kada bi Ministarstvo propisalo da svi učenici moraju nositi kute. Razlike bi i dalje ostale, jedni bi imali jeftinije, a drugi skuplje tenisice, pernice, opremu za tjelesni“, izjavila je Vican. Dodala je kako bi povratak uniformiranosti u škole tražio i povratak nekih drugih rituala, a to se mnogima, kaže ne bi svidjelo.

Skupi bicikli
„Više sam za to da se krajnosti pokušaju izbjeći odgojem“, rekla je. Protiv kuta je i Jasmina Hamer, ravnateljica OŠ Tina Ujevića. “Zadatak je škole da se brzo prilagođava novim izazovima i novim generacijama, a kute bi nas, bez političkih konotacija, vratile u prošla vremena. Problem bi, međutim i dalje ostao jer bi se razlike i dalje vidjele po modelu mobitela, okvira naočala, pa ako baš hoćete, i bicikla. Ima učenika koji u školu dođu na biciklu koji je skuplji od mog auta, rekla je Jasmina Hafer.

Povod za nasilje
Psihologinja Jelena Vrsaljko kaže kako bi se kute mogle uvesti, no, s druge strane, društvo ne može inzistirati na apsolutnoj jednakosti, niti se ona realno može promovirati uvođenjem kuta, jer uvijek postoje drugi pokazatelji nejednakosti položaja i društvenog statusa roditelja.

„Umjesto da se razmišlja o tome kako pravilima ukalupiti djecu, bilo bi bolje da se energija, vrijem i novac troši na rješavanje korijena problema – uzroka nasilja, bez obzira na povod. Nečije siromaštvo samo je povod za nasilnu osobu da bude nasilna – da nema pokazatelja materijalnog siromaštva, povod bi bio nešto drugo, sve dok ne iskorijenimo pravi uzrok – ističe psihologinja za Jutarnji list.