Šetao tuđeg psa koji je ugrizao ženu: Sad mora platiti 30.000 kuna
Općinski sud u Puli donio je 2. prosinca nepravomoćnu presudu u slučaja napada psa na jednu ženu kraj pulskog groblja. Tuženik iz Pule, iako nije bio vlasnik psa, mora tako tužiteljici, također iz Pule, platiti oko 30 tisuća kuna naknade. U nastavku prenosimo dio presude.
"Tužiteljica u tužbi od 27. veljače 2017. navodi da je 25. prosinca 2014. zadobila teške tjelesne ozlijede uslijed napada odnosno ugriza psa. Navedenog dana tužiteljica je oko 10 sati ujutro svog psa zvanog Gizmo odvela u šetnju u šumski predio oko Gradskog groblja. Na istom području nalazio se i pas Frodo koji je bio povjeren na čuvanje tuženiku. Pas je bio bez povodca i brnjice te je u jednom trenutku skočio na leđa tužiteljice, uslijed čega je tužiteljica pala, nakon čega ju je pas više puta ugrizao za lijevu ruku. Uslijed navedenog nasrtaja i ugriza psa tužiteljica je zadobila ugriznu ranu lijeve podlaktice, oguljetinu slabinskog dijela na leđima te prijelom lisne kosti desne noge. Zbog navedenog događaja protiv tuženika je vođen kazneni postupak zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavka 3. u svezi s člankom 215. stavkom 1. i 3. Kaznenog zakona. Tužiteljica tvrdi da je odmah nakon što ju je pas srušio tuženik zajedno s psom napustio mjesto događaja. Ona nije mogla ustati zbog bolova, a priskočila su joj u pomoć dva prolaznika koja su slučajno naišla i koji su pozvali hitnu pomoć te su joj pomogli dok nije dovezena liječniku.
Što je opasan pas?
Tužiteljica smatra da je tuženik odgovoran za nastalu joj štetu iz predmetnog štetnog događaja, jer je do štete došlo zbog propusta u čuvanju psa koji mu je bio povjeren na brigu i čuvanje. Po prijemu na hitnoj medicini utvrđeno je da tužiteljica zadobila ugriznu ranu lijeve podlaktice, oguljotinu slabinskog dijela leđa i prijelom lisne kosti desno te joj je obrađena rana i učinjene su dodatne pretrage. Nakon toga nastavila je liječenje kod kuće i ambulantno uz hodanje sa štakama, a obavila je i fizikalnu terapiju. Uslijed zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti zbog čega trpi neimovinsku štetu. U trenutku povrede i tijekom liječenja tužiteljica je trpjela fizičke bolove i strah, a kao posljedica povrede ostali su ožiljci te bolovi i otežano hodanje. S obzirom na vrstu i težinu povrede, način povređivanja, tijek liječenja i posljedice, tužiteljica potražuje pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti i to za fizičke bolove 10.000 kuna, za strah 5.000 kuna, za naruženost 5.000 kuna te za smanjenu životnu i radnu aktivnost 10.000 kuna, što ukupno iznosi 30.000 kuna.
Osim neimovinske štete tužiteljica tvrdi da je trpjela i imovinsku štetu za tuđu pomoć i nabavku lijekova. Budući da je imala šavove na ruci i longetu, nije mogla obavljati uobičajene poslove, a posebno pranje i čišćenje te osobnu higijenu i bila joj je potrebna pomoć za odlazak liječniku. Za tuđu pomoć tužiteljica potražuje 9.000 kuna. Tužiteljica je za potrebe liječenja kupovala lijekove i zavoj za nožni zglob u vrijednosti 266,33 kune. Time je ukupna imovinska šteta koju trpi tužiteljica 9.266,33 kune. Slijedom navedenoga, tužiteljica je predložila osuditi tuženika da joj naknadi štetu isplatom iznosa od 39.266,33 kune za zateznim kamatama koje na iznos od 39.000 kuna teku od podnošenja tužbe, na iznos od 120,69 kuna od 5. svibnja 2015., a na iznos od 145,64 kune od 24. lipnja 2015., uz zahtjev za naknadu parničnog troška.
Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, po osnovi i po visini. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom na tu da su vlasnici opasnog pasa S.J. i M.J. kao bračni drugovi, a u veterinarskoj knjižici (putovnici) psa koju izdaje nadležna veterinarska služba, te u čipu psa kao vlasnik je upisana S.J.. Tuženik tvrdi da u vrijeme nastanka štetnog događaja nije znao da je pas Frodo opasan pas, već je to saznao naknadno. Poziva se na Pravilnik o opasnim psima („Narodne novine“ broj 117/08.) koji je donesen na temelju članka 48. stavka 7. Zakona o zaštiti životinja („Narodne novine“ broj 135/06.), a kojim Pravilnikom je u članku 2. stavku 1. definiran pojam „opasnog psa“ na način da je to, između ostalog, bilo koja jedinka te vrste, porijeklom od bilo koje pasmine koja je ničim izazvana napala čovjeka i nanijela mu tjelesne ozljede ili ga usmrtila.
'Napao i poštara'
Tuženik tvrdi da je tek nakon predmetnog događaja saznao da je pas Frodo već ranije napao druge osobe, između ostalih i D.C., te poštara. Ukazuje na članak 10. stavak 1. Pravilnika kojim je propisano da vlasnik opasnog psa istoga ne smije ustupiti na čuvanje i privremeni smještaj, osim u slučaju osiguranja veterinarskog tretmana. Stoga smatra da je tužiteljica predmetnu tužbu trebala usmjeriti protiv vlasnika opasnog psa..., a ne protiv tuženika jer je za ugriz psa jedino kriv vlasnik, koji ga je tuženiku ustupio, a da to nije smio učiniti. Tuženik se poziva i na članak 5. stavak 6. Pravilnika prema kojemu je izvođenje opasnog psa na javne površine dopušteno jedino s brnjicom i na povodcu (kojega je pas Frodo imao) od strane vlasnika i u skladu s komunalnim odredbama o uvjetima i načinu držanja pasa. Pas je u predmetnom trenutku imao brnjicu i bio je na povodcu, a tuženik nije bio njegov vlasnik, a jedino ga je vlasnik smio izvoditi. Tuženik ovu okolnost nije znao budući da nije znao da je pas Frodo pod statusom opasnog psa, što mu je vlasnik trebao reći, ali nije.", navodi se u presudi.
"Tuženik je stoga u cijelosti odgovoran za štetu koju tužiteljica trpi kao posljedicu predmetnog događaja. Tvrdnje tuženika da ga M.J. nije upozorio na činjenicu da je pas Frodo opasan pas te da mu istoga nije smio povjeriti na čuvanje mogle bi biti od utjecaja eventualno u regresnoj parnici protiv vlasnika psa, s obzirom na to da je člankom 1066. stavkom 2. i 3. ZOO-a propisano da će, pored osobe kojoj je vlasnik povjerio stvar, odgovarati i vlasnik stvari ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje joj nije skrenuo pozornost, u kojem slučaju odgovorna osoba koja je isplatila naknadu oštećeniku ima pravo zahtijevati cijeli njezin iznos od vlasnika"; zaključio je sud u presudi.
