''Tamo se čedomorstvo ne oprašta. Već se tri puta pokušala ubiti'

"Chiara Pašić ubila je svog trogodišnjeg sina Denisa prije dvije i pol godine. Učinila je to uz pomoć tada 14-godišnjakinje koja je pobjegla iz Doma za odgoj djece i mladeži u Puli, piše Jutarnji iz kojeg u nastavku prenosimo dio teksta:

"Za jedno od najstravičnijih ubojstava u hrvatskoj povijesti okrutna majka lani je dobila 33 godine zatvora i još najviše dvije godine psihosocijalnog liječenja. Chiara izvršava kaznu u zatvoru u Požegi, a jedina koja pita za nju je njezina majka Rita Rojnić. Unatoč nezamislivoj boli jer je na takav monstruozan način ostala bez unuka, ona se Chiare nije odrekla. Kaže, ipak je ona njezina kći...

“Chiara je jako loše, nema ni 50 kilograma. Ima noćne more, zove me kad god može pa mi priča kako se muči. Odlazim joj nekad i u posjet. Već je nekoliko puta završila u Vrapču, triput je pokušala samoubojstvo”, govori nam Rita.

U zatvoru Chiara nema prijateljicu niti je i s kim bliska.

“U sobi je sa sedam žena. Možete misliti kakve su prema njoj, ipak su većinom unutra majke. Droga se u zatvoru oprašta, ali ubojstvo djeteta ne. To je jasno, dobro svi znamo Božju zapovijed ‘Ne ubij’...”, kaže nam njezina majka.

Chiara ponekad radi u vešeraju. Zatvorenice mogu učiti heklanje, imaju vrt. Rita se redovito čuje s njezinom odgajateljicom u zatvoru koja je informira o kćerinom stanju. Na sudu je zaključeno da Chiara u trenutku ubojstva nije bila neubrojiva, jer bi joj tada, umjesto zatvora, morali odrediti obavezno psihijatrijsko liječenje. Majka misli da je to pogrešno.

“Psihijatri su rekli da je ona na razini djevojčice od 7-8 godina. Bolest je daleko otišla. A oni su je osudili kao da je normalna! Ne osporavam ja njezinu kaznu, neka ona bude 40, koliko god godina, ali osporavam zatvor. Chiara bi trebala biti na liječenju zatvorenog tipa jer ona je teško bolesna...”, govori nam rezignirano. Ona je Chiari i djevojci koja je presudila njezinom jedinom unuku oprostila.

“Tko sam ja da sudim? Ako živiš sa srdžbom, kako ćeš uopće živjeti? Ali sebi ne mogu oprostiti što nisam čitala između redaka. Što ga nisam spasila”, kaže nam. Nesretnog dječaka koji je vrištao, koprcao se i otimao gušile su Chiara i njezina suučesnica 23. svibnja 2017. u malenome stanu u pulskom Akvilejskom prilazu. Prvo mu je jastuk na glavu, dok je ležao na krevetu licem prema stropu, stavila maloljetnica i počela pritiskati, dok ga je Chiara držala za noge. Zatim su se zamijenile pa ga je gušila Chiara dok ga je maloljetnica držala. To su radile dok mališan nije klonuo. Kako bi prikrile zločin, njegovo tijelo stavile su na kolica, pokrile ga dekicom i odvezle do obale kraj napuštene vojarne Vallelunga. Ostavile su ga u moru i vratile se kući.
Rita se dana kada je život njezina unuka stao sjeća do u detalje.

“Imali smo radnike u kući, krečili su sobu. Moja sestra je pola sata prije izašla iz stana, mali se kupao. Sve je bilo uobičajeno. Da sam znala što se događa, došla bih tamo, izlupala bih ih sve”, govori nam.

Svaki dan se nekoliko puta čula s Chiarom, Denis je znao prespavati kod nje, priča nam. Provjeravala je kćer stalno. Navečer bi je ispitivala je li dječaka okupala, je li jeo...

“Baš je nekako s Chiarom krenulo nabolje. Uzimala je i tablete, ali joj se od njih spavalo pa nije bila sretna zbog toga. Ipak, sedam godina ona je živjela u strašnim uvjetima, nisam ni očekivala čuda preko noći. Ali napredak je bio vidljiv. Denisa smo upisali u vrtić, trebao je krenuti ujesen. Dobio je par kila, bio je kao lutkica”, govori nam nježno.

Tu večer majka je opet zvala Chiaru, ali joj nije odgovarala. Rekla je svojoj kolegici s kojom je bila u društvu da je zabrinuta, ona joj je govorila da se previše brine. “Drugi dan ujutro sam saznala... Da sam barem otišla tamo...”, kaže", donosi Jutarnji.