Vratili se iz Amerike i osnovali knjižnicu u Ližnjanu

U ovo teško, recesijsko vrijeme, kada svatko traži bilo kakav način da zaradi koju kunu, pravo je osvježenje, da ne kažem čudo, sresti ljude kojima je ono duhovno važnije od materijalnog. Pridonijeti zajednici, povezati ljude, pružiti im odmak od surove svakodnevice i pridonijeti njihovom (kulturnom) radu, misija je mladog bračnog para, Natalije Grgorinić i Ognjena Rađena, koji su se, nakon uspješnog višegodišnjeg školovanja u Americi (Los Angelesu i Clevelandu), odlučili vratiti u rodni Ližnjan. I dok se mnogi nastoje „dočepati“ Amerike i ostvariti tzv. američki san, oni su svoj ostvarili upravo kod kuće, gdje je, kažu, ipak najljepše.

„U Americi smo se školovali i stečena iskustva i poznanstva itekako nam ovdje pomažu u radu. No, nismo ni trenutka dvojili hoćemo li se vratit. Ovdje nam je dom, dijete raste u ljepšem okruženju, a blizu su mu jedni i drugi nonići, sve je manje užurbano i mnogo ugodnije i jednostavnije nego u Americi“, rekla je Natalija s kojom sam razgovarala u njihovoj knjižnici, smještenoj u obiteljskoj kući u Ližnjanu.

Na ideju o osnivanju knjižnice došli su kada su, po povratku u Ližnjan prije dvije godine, shvatili da je u mjestu - nema. Kao ljubiteljima pisane riječi, te diplomantima, magistrantima i doktorima  književnosti, najzad i kao piscima, to im je bilo nezamislivo, pa su apartmane dobivene obiteljskim nasljeđem, iskoristili za knjižnicu.

 „Kao pisci koji se žele povezati s kolegama piscima, prevoditeljima, čitateljima i svima onima koji cijene riječ te je kreiraju, otvoreni smo za inicijative iz različitih područja umjetnosti, ali i drugih područja ljudske kreativnosti koji uključuju inovativnu misao i društveni angažman“, rekla je Natalija. Iako je knjižnica otvorena prije svega desetak dana, Udrugu za proizvodnju kulture „Zvona i nari“ osnovali su prije godinu dana.

„Naša udruga ima zadatak baviti se kulturnom razmjenom. Ideju za pokretanje udruge i samog projekta moj suprug Ognjen i ja dobili smo razmišljajući o tome što nama ustvari treba. A to je komunikacija, komunikacija sa ljudima različitih interesa.Tako smo odlučili pokrenuti udrugu koja bi nam omogućila da dovedemo ljude u Ližnjan, upoznamo ih s Ližnjancima i Ližnjance upoznamo s njima“, priča Natalija. Odlučili su apartmane koje imaju, osim za  potrebe knjižnice, iskoristiti i kao svratište za pisce koji ovdje besplatno borave i stvaraju. „ Ideja nam nije bila stvoriti malo elitno svratište, nego stvoriti otvorenu zajednicu, dovesti ljude koji bi bili aktivni i ovdje, pa uz pisanje, pružiti i pokazati svoju aktivnost Ližnjancima“, kaže Natalija.

Primjerice, pisci koji tu borave pomažu u radu knjižnice, gostuju u područnoj školi u Ližnjanu, ali i sudjeluju u književnim jutrima i večerima kojima prisustvuju mnogi Ližnjanci.  Do sada je u svratištu boravilo 15-tak pisaca iz Hrvatske i Srbije, a u planu im  je u Ližnjan dovesti i američke kolege. Pisci koji dođu u svratište sami snose troškove puta i prehrane, ali u svratištu besplatno mogu boraviti i članovi njihovih obitelji ili njihovi partneri.

 Prema Ognjenovim riječima, knjižnica za sada ima oko 4000 knjiga i dvadesetak članova. „Mi smo knjižnicu popunili s naših otprilike 2000 naslova, a u svega par mjeseci prikupili smo donacijama još toliko“, dodao je Ognjen. Svi koji to žele, još uvijek knjižnici mogu donirati knjige, a ona već sada ima beletristiku, publicistiku, knjige na engleskom, talijanskom, njemačkom i slovenskom jeziku te dječji odjel sa slikovnicama i igračkama.

Reakcije na njihov rad su, kažu mi ovi mladi ljubitelji književnosti i kulture uopće, više nego pozitivne. „Iako žive u malom mjestu i Ližnjance je pomalo  zahvatilo otuđenje, pa su sretni  što se ovdje kod nas mogu družiti i okupiti oko knjige. Sretno dočekuju naše goste - pisce, pa  im čak nude i svoje rukopise na čitanje“, kaže Natalija.

Od  Ognjena sam doznala da su se u početku, po povratku iz Amerike, okušali u turizmu i jedno kraće vrijeme iznajmljivali apartmane, ali su spoznali da to jednostavno nije za njih.  Financiraju se iz vlastitih sredstava, a  obzirom da su mlada udruga, tek su aplicirali na županijske i državne natječaje za financiranje udruga u kulturi. „Očekujemo pozitivan ishod, iako za sada nemamo neke velike troškove. Cilj nam je pokriti osnovne troškove, režije, i održati se na neprofitnom nivou, jer nam nije u interesu zarada“, nadovezuje se Ognjen.

„Ovo sve nikako ne bi bilo moguće da nam moji roditelji, Milena i Branko Grgorinić, nisu nesebično pomogli, kao i mnogi drugi ljudi među kojima bi svakako istaknuli Borisa Domagoja Biletića, književnika, ali i ravnatelja rovinjske Gradske  knjižnice koji nam je donirao police za knjige. Moram izdvojiti i teatrologinju Jelenu Lužinu od koje smo jako puno stručne literature“, rekla je Natalija.

Planova imaju mnogo, a osim što organiziraju besplatne radionice kreativnog pisanja, u područnu školu Ližnjan dovode pisce, pa će tako ondje uskoro gostovati Daniel Načinović.

Udruga „Zvone i nari“ ime je dobila po zvonima crkve Sv. Martina u Ližnjanu, koja su simbol duhovnosti, te po naru (šipku), koji upravo u ovo doba sazrijeva, a sastoji se od puno malih bobica koje su, kako su mi rekli, simbol plodnosti i određenog  zajedništva. To možda i najbolje opisuje misiju ove udruge.

Otiđite  do Ližnjana (adresa je Ližnjan 840b), posjetite knjižnicu i ovu kreativnu mladu obitelj i uživajte, makar na kratko, u djeliću kulture koju „Zvona i nari“ proizvode. (Tekst i foto: Paola Albertini)