Išle smo biciklom od Savudrije do Pirana: Evo kako smo se provele
Taj dan mi nimalo nije bio problem probuditi se u cik zore. Čim je u pet sati zazvonila budilica, iskočila sam iz kreveta, popila svoju prvu kavu, obukla tajice, stavila kacigu i uzela bicikl te krenula. Najprije do auta, a potom je veselo žensko društvo krenulo s tri bicikle na autu prema cilju, a to su danas Savudrija i Piran. Ja, Korina i Snježana taj smo dan zacrtale da bismo voljele vidjeti nekoliko zanimljivih punktova na putu između ta dva susjeda svakih na svoj strani Piranskog zaljeva, odnosno Savudrijske vale. Pa, opet, nismo se ni nadale da ćemo baš toliko uživati na ovoj ruti koja pokazuje bogatstvo raznolikosti Istre i njenih susjednih krajeva – u ovom slučaju to su bili Piran i Portorož s okolicom. I opet smo se prevarile i oduševljene se vratile kućama, srcima punima utisaka, impresija i sjećanja, piše barbara ban u reportaži na Hello Istria.
Naš start je tog ranog predivnog i prohladnog jutra bio u maloj savudrijskoj ribarskoj lučici čija prošlost seže iz antičkog doba. No, prije prve kavice na startu, nismo mogle preskočiti obilazak najstarijeg hrvatskog svjetionika u funkciji. To bi ipak bio grijeh. On se nalazi s druge strane lučice, a uz njega vodi cesta i staza te se praktički nalazi usred kampa.
Obara svakog svojom grandioznošću i velebnošću, a oni koji su se malo više raspitivali o njemu, znaju i da se iza njegove gradnje krije i zanimljiva ljubavna priča. Doduše, pitanje je koliko u svemu ima istine, ali to na kraju nije ni bitno. Po legendama se pamte mjesta i doživljaji. Navodno ga je grof Metternich dao sagraditi davne 1818. jer je bio zaljubljen u jednu lokalnu ljepoticu. Tu je s njom htio saviti ljubavno gnijezdo, ali je tragična sudbina htjela da umre prije nego je svjetionik dovršen. Ta je priča u više navrata bila i uprizorena na ovom slikovitom mjestu gdje vladaju galebovi i valovi u sklopu projekta kulturnog turizma Istra Inspirit, piše Hello Istria.
