Kako je ugledni rektor postao žrtva pravosudnog sustava

Na Općinskom sudu u Puli 30. kolovoza ove godine obustavljen je kazneni postupak protiv jednog od osnivača i prvog rektora Sveučilišta u Puli, profesora Marčela Dujanića. Državno odvjetništvo je na kraju samo odustalo od progona čime je napokon završena jedna vrlo neugodna i mučna epizoda u životu ovog uglednog sveučilišnog profesora.

Njegova borba s pravosuđem i dokazivanjem pravde trajala je punih osam godina, od dana kada je policija njega i tadašnjeg rektora Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli Roberta Matijašića, zajedno s još tri profesorice istog sveučilišta, kazneno prijavila zbog krivotvorenja službenih isprava i zloporabe položaja i ovlasti.

Na preporuku tajništva ovjerio 43 sporne diplome 

Prema tadašnjoj optužnici, Dujanić je u prosincu 2007. godine kao rektor svojim potpisom ovjerio 43 diplome Pulskog sveučilišta koje su studentima potvrdile da su završili viši stupanj obrazovanja nego što doista jesu. Studenti su, naime, završili stručni dodiplomski studij, a zahvaljujući spornoj ovjeri studenti su dobili potvrdu da su s uspjehom završili program sveučilišnog dodiplomskog studija.

Slučaj je došao do policije kada su tri tada optužene profesorice, kao predsjednica i članice Povjerenstva za izbor znanstvenog novaka u suradničkom zvanju asistenta, potkraj 2007. i početkom 2008. godine, jednoj 31-godišnjakinji iz Pule, koja je bila među tom 43-oricom koji su završili stručni, a ne sveučilišni dodiplomski studij, dale službene potvrde da ispunjava propisane uvjete za prijam.  

Prof. Dujanić otpočetka se branio tvrdnjom da je to bila prva generacija studenata koji su diplomirali na pulskom Sveučilištu i da u to vrijeme još uvijek nije bila jasna pravna regulativa po tom pitanju, te da je diplome potpisao nakon što su one prošle redovnu unutarnju kontrolu tajništva, na čijem je čelu bio glavni tajnik, inače po struci pravnik. Tajnik je u prvim iskazima policiji čak tvrdio da je već tada upozorio Dujanića da su diplome sporne, što se kasnije pokazalo netočnim.          

Dok su na stranicama novina i portala vrištali naslovi poput „Mutni poslovi: Dujanić lažirao 43 diplome“, ovaj ugledni profesor rodom iz Pazinskih Novaki, uz pomoć odvjetnika Dina Čekade, započeo je dugotrajnu pravnu bitku kako bi dokazao svoju nevinost. Iako mu je tužiteljstvo nudilo nagodbu s uvjetnom kaznom, Dujanić na to nikako nije htio pristati. Znao je da nije kriv, da je sve učinio u dobroj vjeri i na preporuku sveučilišnog pravnika.

Najzaslužniji što Istra ima sveučilište

Iako odavno u mirovini, 77-godišnji Marčelo Dujanić nije htio da ostane upamćen kao nekakav 'falsifikator'. Nije mogao otrpjeti nepravdu koja mu je nanesena. Nažalost, i istarska akademska zajednica olako se ogradila od njega iako je upravo on najzaslužniji što Pula danas ima svoje sveučilište. Za one koji to možda ne znaju, Sveučilište u Puli otvoreno je na njegovu inicijativu. Dujanić je u to vrijeme bio rektor Veleučilišta u Rijeci, bio je praktički pred mirovinom i nikakvih drugih interesa, osim emotivnih nije imao za otvaranjem Sveučilišta u Puli. Jednostavno, htio je svoju uspješnu akademsku karijeru zaokružiti osnivanjem Sveučilišta u njegovoj rodnoj Istri.                      

I zato je do kraja ustrajao u namjeri da dokaže svoju nevinost, u čemu je na kraju i uspio. Nakon sedam mučnih godina i borbi koje su prof. Marčelo Dujanić i njegov odvjetnik Dino Čekada vodili, pod pritiskom dokaza Općinsko državno odvjetništvo na kraju je samo odustalo od kaznenog progona. Inače, protiv tri optužene profesorice postupak je obustavljen još 2013. godine. 

Obrazloženje oslobađajuće presude

O obrazloženju za Dujanića navodi se da „s obzirom na iskaze ispitanih svjedoka i to kako onih ispitanih tijekom istrage tako i ispitanih na raspravi, kao i s obzirom na ranije iznesenu obranu okrivljenog Marčela Dujanića, nije utvrđena osnovana sumnja da bi isti prilikom potpisivanja predmetnih diploma kao i nastavno za vrijeme uručenja diploma studentima imao saznanja da bi se radilo o diplomama sa neistinitim podatkom na način da je na istima navedeno da su studenti završili sveučilišni dodiplomski studij“.

Nadalje, državni odvjetnik je smatrao da se osnovana sumnja da je Dujanić počinio to kazneno djelo ne može temeljiti samo na iskazu svjedoka D.P., glavnog tajnika Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, koji je tijekom istrage izjavio da je rektoru Dujaniću prije nego li je sporne diplome uručio studentima rekao da one nisu u redu, dok je na raspravi pak izjavio da se toga ne sjeća. Za razliku od glavnog tajnika, drugi su svjedoci tvrdili da je rektoru Marčelu Dujaniću za problem s tim diplomama rečeno tek početkom veljače 2008. kada je sve djelatnike, pa i njega, o tome obavijestila jedna kolegica, nakon što su diplome već bile podijeljene. (Nenad Čakić)