Cuccurinovu Ladonju uoči izbora počeli napuštati donedavni istomišljenici

Izgleda da aktivni novopečeni političari u novoosnovanoj stranci Ladonja počinju pjevušiti onu staru hrvatsku pjesmu «Umirem polako, ali sigurno». To možemo konstatirati nakon posljednjih događanja oko odlaska većine istaknutih «nezavisnih» članova Ladonje iz te stranke, odnosno udruge koja je donedavno okupljala gotovo većinu nezavisnih listi na istarskoj političkoj sceni.

Prisjetimo se samo posljednjeg, doduše pompoznog «napuštanja» Cuccurinove Arke zvane Ladonja u Puli. Iz redova pulske Ladonje otišao je Filip Zoričić koji je napustio svoje nekadašnje istomišljenike i to, kako je rekao, zbog osobnih problema te zbog toga što se nije slagao s nekim ljudima i idejama. Moramo priznati da analizom rada Filipa Zoričića, kao i njegovog kolege Mauricija Licula (pulskog gradskog vijećnika) proizlazi da se nije slagao s aktualnom gradskom vlasti i bio je protiv svega što bi gradonačelnik Boris Miletić učinio.

Sada možemo sa sigurnošću reći da je ovaj posljednji čin Filipa Zoričića u stvari jedina pametna stvar koju je učinio tijekom svoje ne baš uspješne političke karijere. No, on je još mlad, mora puno učiti i, kako je sam naveo u obrazloženju odlaska, upravo će se učenjem i znanstvenim radom odsad pa nadalje posvetiti. Jako pametno za mladog čovjeka. Upitno je sada hoće li sada i Licul krenuti Zoričićevim stopama.

No, Filip Zoričić nije jedini koji je napustio redove Ladonje nakon što je idejni vođa Plinio Cuccurin odlučio biti prvi i dakako jedini kandidat Ladonje na nadolazećim parlamentarnim izborima. Pojavom Tatjane Galić (inače rodom iz Ljubuškog, BiH) kao druga osoba na listi, uvela je pravu pomutnju u redovima pulske Ladonje zbog čega su mnogi stariji i ozbiljniji kandidati te mlade stranke odlučili odraditi ovaj posao do kraja nakon čega je vrlo vjerojatno da će i oni napustiti brod. Upućeni tvrde da će brod napustiti i zbog toga što Ladonja najvjerojatnije neće dobiti dovoljno glasova neophodnih za ulazak niti polovice zastupnika, a kamo li cijelog saborskog predstavnika.

Da Ladonja sada već očito «puca po šavovima» vidljivo je i iz mnogih javnih skupova te političke opcije u Istri. Naime, na sastancima Plinija Cuccurina i njegovih podanika nema više onih ljudi kojih se unazad par godina moglo vidjeti. U prvom planu nedostaje medulinski načelnik Goran Buić koji u posljednje vrijeme «polako, ali sigurno» razrađuje novu političku priču u svojoj općini i to u suradnji s IDS-om. Nezavisna lista Emila Jukopile pušta na sve strane, nije više u koaliciji s IDS-om i SDP-om i u vijeću djeluje kao oporba. S time što je IDS-u Jukopila uzeo vjećnika Gorana Žmaka, umirovljenog šefa voznog parka Glasa Istre i brata bivšeg vlasnika toga lista Željka Žmaka. Na skupovima i jutarnjim sastancima Ladonje više se ne može vidjeti niti Alena Rosandu, nekadašnje financijske desne ruke Plinija Cuccurina u TDR-u i županijskog vjećnika. Načelnik Općine Medulin Goran Buić je Alenu Rosandi dao posao, doduše part time te je u skladu s pola radnog vremena i plaćen s pola dohotka. Buić je Rosandi navodno uvjetovao siguran posao ako se više ne bude pojavljivao na Ladonjinim skupovima. Rosande na skupovima nema, plaća ide i svi su kuntenti, osim Cuccurina, dakako.

Da su u Ladonji već odavna «polupani lončići» uočili smo na posljednjem predstavljanju Plana 21 Kukuriku koalicije u Puli. Na tom javnom skupu viđen je upravo medulinski načelnik Goran Buić, ali i njegov kolega Angelo Mattich iz Višnjana. I potonji je, polako ali sigurno, počeo lagano «hvatati krivinu» i sve to nakon što je palicom istamburao nedužnog starca na ulici svoga sela. U Ladonji kažu da Mattich u zadnje vrijeme ozbiljno razmišlja o napuštanju Ladonje, ali i o prelasku u neku drugu, ozbiljniju političku stranku.

Gotovo ista stvar se dogodila u Umagu gdje nezavisni gradonačelnik Villi Bassanese i potpredsjednik vijeća Dubravko Grgić (inače Bassaneseov vjenčani kum) ozbiljno razmišljaju o napuštanju tobože nezavisnih i prelaska u jednu od dvaju njemu bliskih opcija. Bassanese, nositelj vlastite nezavisne liste, bi se između IDS-a ili SDP-a ipak odlučio za SDP iako su mu navodno već ranije u IDS-u nudili člansku iskaznicu. Time bi Bassanese imao zagarantirano gradonačelničko mjesto do penzije.

Dubravko Grgić je ipak shvatio da je puno bolje peći pizze u svojoj pizzeriji u Valici kraj Umaga nego slušati basne Plinija Cuccurina. Villi Bassanese je, podsjetimo, još 2009. godine bio pokretač priče oko koalicijske vlasti zbog političke krize u graskoj palači. Tu je ideju podržao HSU i SDP, a Bassanese je još uvijek gradonačelnik.

I u Općini Ližnjan Ladonja gubi tlo pod nogama. Njihov «nezavisni» član Robert Dorić, inače trener vaterpola u Puli, «digao je sidro» i sada djeluje kao neladonjin istomišljenik. Nastavio je pritom uspješan posao s prodajom bazena. Dorić se između ostalog oštro zalagao da Pula dobije bazen, a tko zna, možda ga je upravo on namjeravao prodati.

Ono što sve te Ladonjine buntovnike spaja je nemogućnost komunikacije s prvim čovjekom te stranke. Navodna Cuccurinova arogancija i umišljatost da je on «padre-padrone» mnogima, gotovo svim tim ljudima nije išlo pod kapu. Nije im u stvari išlo da svi moraju plesati kako Cuccurin svira u svom novom bendu «Ricco e poveri».

Analizom svih tih događanja sasvim je sigurno da je još prije samih parlamentarnih izbora Ladonja postala kao cjedilo za salatu i svoje članove rasipa na sve strane. Ako je već sada tako, pitamo se što će se dogoditi na budućim lokalnim izborima. Tada će Plinio Cuccurin vjerojatno dobiti manje glasova nego kandidat za sindikalnog povjerenika u TDR-u. Pa, u ostalom, ni to nije loša funkcija, zar ne? (Bruno Cettina)