„Joker“. Samo da se ne zaboravi da dolazi iz Istre !

0
Foto: Istragram
Foto: Istragram

Carla Ida Barabara Elisabeth (kći Johanna Georga Hütterotta koji je 1890. godine kupio rovinjski otok Sv. Andriju), prepoznala je vrijednost bijelih tartufa iz motovunske šume koja je nosila ime Sv. Marka – San Marco te s prijateljem Massimom Sellom, direktorom rovinjskog Instituta za biologiju mora, u mjestašcu Livade, 1933. godine, osnovala Poduzeće za eksploataciju tartufa Azienda del Tartufo – Sella, Hütterott and C. Levade. Uz groficu Barbaru i Massima suosnivači poduzeća bili su pioniri potrage za istarskim bijelim zlatom Carlo Testoni i Pietro Giovannelli, nastanjeni u Puli, a podrijetlom iz tartufima plodonosne regije Emilije, danas najrazvijenijeg dijela Italije gdje ih živi preko četiri milijuna. Paramalat, Ferrari, Ducati, Bologna, Modena, Rimini, da Vam se zavrti u glavi od brendova, piše Robert Marušić za Istragram s kojeg u nastavku prenosimo tekst.

Zašto su to učinili?

Zbližili su se slučajno. Carlo i Pietro imali su nekoliko uzaludnih i neuspješnih potraga na području južne Istre oko Pule, a prve bijele tartufe iskopali su u blizini Pazinskih Novaka 1929. Iste su se godine u vlaku za Trst -Trieste susreli Carlo Testoni i Massimo Sella, a nakon dvije godine krenuli su svi zajedno u tartufarsku ekspediciju Istrom. Koncentrirali su se najviše prostorom oko Motovuna, Livada i Buzeta. Massimo Sella je kao znanstvenik promatrao i fotografirao. Carlo Testoni i Pietro Giovannelli , su (saponima) motikama i sa dvije vješte pudlice dnevno pronalazili oko četiri kilograma bijelih tartufa.

Između 9. i 11. prosinca 1932. godine, dvjesto dvadeset (220) metara od Hotela Fontana u Buzetu, pronašli su primjerak od pola kilograma. Čitav pothvat Massimo je ovjekovječiofotoaparatom: Istarski krajolik, pudlicaDora koja iz Carlovih ruku prima nagradu za pronalazak. Kasnije je objavio i rad ukojem, između ostalog, ističe kako su lokalnom buzetskom stanovništvutartufi bili otprije poznati kao „smrdljivi kumpiri“,  a mislili su da ne služe ničemu osim što privlače divlje ali i pitome svinje svojim „udurom“, koje zbog njih uništavaju pašnjake u dolini Mirne, na Vrhušćini i Sovišćini.

U želji da istarski tartuf konkurira razvijenoj francuskoj proizvodnji, grofica Barbara je uložila golemu energiju i sredstva u ispitivanje tržišta. Proizvode je oglašavala u časopisima i novinama, sudjelovala na sajmovima te izravno kontaktirala hotele i restorane. Tartufe je slala i istaknutim pojedincima. Primjerke je poslala i na Brione, Airionu od Savoje, pretpostavljajući da će njegova pažnja i potpora pomoći poslu.

Lokalno stanovništvo nije imalo iskustva u pronalaženju tartufa pa je plaćala lovce-tragače iz Ferrare, Bologne i Ravenne, a da je uistinu vjerovala kako je riječ o „bijelom dijamantu“, dokazuje i to što je psima tragačima uplatila „police životnog osiguranja“. Ipak, poplave rijeke Mirne, kišna razdoblja, najezde miševa i puževa te spori uvjeti prijevoza često su uzrokovali zastoj u poslovima. Stoga je realizirana ideja o konzerviranju bijelog istarskog tartufa. To je bilo uspješno.

Hotel Al Monte u Udinama, Talijanska grupacija velikih hotela, Poduzeće za plovidbu Italia bili su neki od onih koji su omogućili da podzemna delicija stigne do velikih gradova i stolova gurmana. Iako je u jednom trenutku prekinuta, gubljenjem koncesije nad državnom šumom Sv. Marka – San Marco, koja je zahvaljujući političkim vezama 1937. dodijeljena stanovitom Facchiniju, pozitivne posljedice istraživačko–gurmanske avanture neobičnoga kvarteta traju i danas.

Sada se javno, snažno sa punim identitetom u Istru iz svih krajeva Europe i svijeta dolazi na tartufe, u zonu tartufa koja od istoka započinje čim izađete iz tunela Učka, zapadno završava skoro kod Brtonigle -Verteneglia s pogledom na more, sjeverno odmah ispod masiva Ćićarija a južno do Pazina. Livade-Levade su centar sajmovanja i trgovanja, što javno, što tajno. Motovun dominira iznad njih a Buzet je trenutno jedini proglašeni grad tartufa.

Istarski tartufi obznanjeni i predstavljeni 1933. godine prije 86 godina.

Prvi „ulovljeni“ primjerci su kod Motovunskih Novaki prije 90 godina. Prije 85 godina primjerak od pola kilograma bijelog tartufa je pronađen u Buzetu 250 metara od hotela Fontana, na lokaciji blizu današnje Mašimove škuje gdje se organizira svakog prvog vikenda u studenom najveća prodajna izložba tartufara cijele Istre.Najveći dosada ulovljeni primjerak istarskog bijelog tartufa je onaj iz prošlog stoljeća , iz 1999. godine, 1.310 grama (1,31 kg) kojemu je vlasnik bio Giancarlo Zigante i koji je konzumiran javno u sjevernoj Istri kod Momjana.U Buzetu je u ovom stoljeću, krajem godine 2005. godine javno u restoranu, u starogradskoj jezgri konzumiran istarski veliki bijeli od 950 grama.

Vrijeme velikih tartufa (Jokera) tek dolazi, u prosincu su najbolji, najzreliji i najtrajniji. Neka idu na stolove slavnih i bogatih u Monaco, Milano, Rim ili Dubaj. Samo da se ne zaboravi da dolaze iz Istre!, javlja Istragram.

loading...

Posljednji komentari

Povezane vijesti

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa