TE Plomin 3: Zarada Nijemcima, penali za učinjene emisije Hrvatskoj

Mislim da se ne bi trebalo gubiti u detaljima Studije utjecaja na okoliš niti podilaziti s pričom o prirodnom plinu (i to je uvozni energent i fosilno gorivo, a visoka cijena i pogodnije decentralizirano korištenje lako će otkloniti takve prijedloge), rekao je jedan od konzultiranih eksperata udruge Eko Kvarner u povodu javne rasprave o Studiji utjecaja na okoliš trećeg bloka plominske termoelektrane.

Ekspert Eko Kvarnera je izdvojio četiri ključna pitanja na kojima treba tražiti moralnu i političku odgovornost nositelja odlučivanja:

1. Premise iz Nacionalne strategije energetskog razvitka – da ugljena ima, da će biti jeftin i da će se kasnije kroz CCS emisije CO2 smjestiti u zemlju, te da se tako postiže sigurnost u opskrbi – više ne stoje. Vrhunac moguće svjetske proizvodnje ugljena će se dosegnuti možda već ove godine (po njemačkoj studiji), cijena će mu rasti, a dostupnost postajati sve nesigurnija. CCS ne može postati potvrđena (ako ikako) tehnologija prije 2030., ne može ukloniti sve emisije, i značajno poskupljuje cijenu struje.

2. Nositelji odlučivanja trebaju dati jasan odgovor da li je i koliko rasla potrošnja energije u vremenu malog ili nikakvog gospodarskog rasta zadnje 4 godine, te na osnovi čega zaključuju da će nam trebati strategijom najavljeno udvostručenje potrošnje energije do 2030. godine? 

Da li je u njihovim razmišljanjima o budućim energetskim potrebama cijena fosilnih goriva igrala ikakvu ulogu? Da li su oni spremni moralno i materijalno odgovarati da ćemo fosilna goriva moći nastaviti u još većoj mjeri koristiti bez obzira na njihovu cijenu? Kojim aktivnostima će Hrvatska alimentirati (plaćati) sve veća izdvajanja za uvozna fosilna goriva?

3. Zašto država i dalje potiče i financira ovisnost o gorivima koja odlaze sa svjetske (pa i hrvatske) scene, koja ugrožavaju svjetsku klimu i koja udaljavaju Hrvatsku od ispunjenja njenih obveza prema klimi, dakle FINANCIRA PROBLEM, ostavljajući sve manje sredstava za OIE, odnosno NE FINANCIRA RJEŠENJA.

4. Zašto država pristaje da strani investitor kod nje gradi termoelektranu na ugljen, kada zna da se penali za učinjene emisije obračunavaju u zemlji gdje se postrojenje nalazi (vjerojatni scenarij je da ćemo mi plaćati penale za CO2 za struju koju zbog visoke cijene nećemo moći koristiti, pa ćemo je vjerojatno izvoziti bogatijim Nijemcima. Nije čudna spremnost investitora da ulaže kod nas – rizik svih budućih sve oštrijih propisa o CO2 emisijama je na nama!)? Neka nositelji odlučivanja potpišu da se takav scenarij ne može dogoditi i da će u suprotnom za sva vremena napustiti sve funkcije i krivično odgovarati za obmanjivanje javnosti.