Nije bio dovoljno dobar za Hrvatsku a onda mu je Scala dala stipendiju

U prave razmjere sjajnog uspjeha 28-godišnjeg Tonija Nežića moglo se uvjeriti na kraju opere Rigoletto u milanskom Teatro alla Scala, dok su glavni akteri, najveće svjetske operne zvijezde i mladi Puljanin, uživali u ovacijama jedne od najzahtjevnijih i najkritičnijih publika na svijetu, piše Telegram iz kojeg prenosimo dio članka u nastavku.

Debitant iz Pule stajao je uz Lea Nuccija, jednog od najboljih baritona na svijetu, Enkelede Kamani, nove albanske pjevačke senzacije, Daniela Orena, Izraelca koji je jedan od najcjenjenijih dirigenta današnjice, Chuana Wanga, 30-godišnjeg kineskog tenora, nove zvijezde milanske Scale, Belgijanca Gilberta Defloa, vodećeg talijanskog redatelja te Talijanke Caterine Pive prvakinje lombardske opere i teatra u Las Palmasu. Posebno priznanje mladi Nežić doživio je kad ga je Leo Nucci, bariton koji je pjevao Rigoletta 550 puta, pozvao pred publiku koja ga je pozdravila povicima bravo i velikim pljeskom.

Nakon prve dvije izvedbe Rigoletta, Nežić u kafiću milanske Scale nije krio neizmjernu sreću: “Veličanstveno je pjevati u Scali, moji su osjećaji nemjerljivi, nemam pravih riječi kojima bih ih opisao. Budući da dolazim iz podneblja bliskom Italiji, oduvijek sam maštao o Scali i sada mi se ostvario životni san. Možete zamisliti kako se osjeća debitant kojeg nakon predstave pohvali maestro Oren, kojemu genijalni Nucci zaplješće na sceni, a publika ga nagradi velikim aplauzom.”

Kritičari su također bili više nego zadovoljni nastupom Nežića. Tako je Classical music daily zapisao da je Nežić “odličan hrvatski bas”, Corriere dela sera” opisuje Nežića kao pjevača koji “ima dragocjen glas”, dok su drugi kritičari ustvrdili da Nežić raspolaže fantastičnim i grandioznim glasom, da je potpuno opravdao povjerenje koje mu je ukazano, da je jednako sjajan u najdubljim tonovima i scenskom nastupu…

Vodeći ljudi Scale ne kriju zadovoljstvo što su, kako ističu, otkrili novu veliku opernu zvijezdu. Kažu kako je Nežić dokazao svoju klasu u duetu s Nuccijem kad je izvanredno otpjevao gornji es, nakon kojeg je uslijedio izrazito duboki f. To je toliko zahtjevna glasovna bravura da ni dobri basovi to ne nekad ne otpjevaju naročito uspješno. Istodobno međutim upozoravaju kako to za njih nije preveliko iznenađenje jer su od prvog susreta u Nežiću prepoznali, kako napominju, “grandiozan potencijal i talent”.

“Kad se navečer vratim u stan odmah legnem u krevet, nemam snage ni za što, pa ni za slušanje klasične glazbe koju inače obožavam. Kad sam bio mlađi volio sam slušati Olivera, Gibonnija, dalmatinske klape, Parni valjak… Sada sam u slobodno vrijeme stalno na YouTubeu gdje gledam kako su radili i pjevali operni velikani, što možda nije dobro jer se prvo mora krenuti od nota, a ne od slušanja.” Dok razgovaramo njegov zvonki bas odjekivao je kafićem i bilo je vrlo lako prepoznati sreću koja izvire iz Nežića nakon fenomenalnog starta u milanskoj Scali, piše Telegram.