Knjiga koju nitko ne razumije, ali svatko želi pročitati

Knjiga „Život je kao tok čiste rijeke“ dr. Antona Krajcara koju nitko isprva ne razumije (dalo se to zaključiti ne samo iz riječi urednice nego i posjetitelja koji su svoja iskustva podijelili na promociji), ali svatko želi pročitati, predstavljena je pred brojnom publikom 23. studenog u pulskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici.

Njegove se knjige, rekla je Nela Načinović, ravnateljica pulske knjižnice, ondje redovno nabavljaju i posuđuju, a knjižnica je promociju upriličila s izdavačem, tvrtkom Vlačić & Čakić. Promociji su prisustvovali i pročelnik Kabineta župana Miodrag Čerina te pulski gradonačelnik Boris Miletić, koji je pozdravio okupljene i zahvalio autoru i izdavačima.

Urednica knjige Eleonora Vlačić je u uvodu rekla kako je riječ o šestoj knjizi dr. Krajcara, umirovljenog liječnika iz Buzeta. Iskreno je priznala da isprva, kada je u ruke uzela rukopis dr. Krajcara, nije razumjela kakva je to knjiga, koji žanr, je li duhovna, znanstvena, čime li se bavi… „Nikako nisam mogla shvatiti ni otkačen i neobičan stil pisanja dr. Krajcara i nisam znala kako knjigu urediti“. Dodala je kako ju je uhvatila panika koje se, nakon što se na to požalila dr. Krajcaru, riješila u svega pet minuta razgovora.

„Dr. Krajcar mi je pojasnio da se njegove knjige ne čitaju, već iščitavaju, da su one odraz njegovog iskustva te da ih piše iz svijesti, ne uma. Govori o čovjeku koji nije statičan, o ljudskom biću koji je proces, o životu kao o toku stalnih promjena. U knjizi razotkriva stvarnost, knjiga je puna dobrih savjeta, poruka, upozorenja i objašnjenja… Nakon drugog čitanja puno sam je bolje razumjela“, rekla je Vlačić, napomenuvši da knjiga donosi recept kako trebamo poraditi na sebi da bismo se riješili „tiranije uma“, koji uništava naš život i uzrok je mnogih bolesti i stresa.

Direktor izdavačkog poduzeća Vlačić & Čakić iz Labina, Nenad Čakić, predstavio je mladu izdavačku tvrtku koja uz knjige izdaje i tjedne novine te ima dva portala, a ova je knjiga bila novi iskorak u kojem su, smatra, uspjeli. Od tima koji je radio na knjizi posebno je istaknuo akademskog slikara Roberta Paulettu, koji je dizajnirao naslovnicu knjige.

Govoreći o knjizi, dr. Krajcar je rekao kako nikada nije volio pisati, no odjednom je osjetio jak poriv za tim i pisanje knjiga dogodilo se poput svojevrsne eksplozije na papiru. „Isprva nisam znao kako pisati o nečemu što se stalno mijenja, kako ljudima pomoći da sami sebi budu metoda i pomognu si, u protivnom ih napadaju karcinomi i druge opake bolesti“, rekao je autor knjige na samom početku.

Potonule emocije, veli, nakupljaju se i talože u našem tijelu i uzrokuju razne bolesti. Toga nismo svjesni, a doktor svojim savjetima u tome nastoji pomoći: „U knjizi ne dajem samo kritike već i prijedloge. Osnova je da čovjek počne upoznavati samoga sebe, ali prije svega svoga neprijatelja“.

Dr. Krajcar ističe kako svi za to imamo mehanizme i energiju trebamo vratiti u njen prvotni oblik. Iz iskustva kaže kako su ljudi intuitivna bića, ljubav, energija. Usporedio je to s benzinom u automobilu. „Gorivo, ukoliko dođe do neke katastrofe, može biti zapaljivo i u konačnici pogubno. No, ako se ispravno usmjeri, može itekako biti pogonsko“, izjavio je i više puta naglasio kako je život jedna velika igra i ples te ga tako treba i shvatiti.

Valja se, napominje, bez straha zapitati tko smo, što smo i gdje idemo. Nažalost, kaže, mnogi idu „u rikverc“ i to je, zapravo, najveći problem. Ipak, priznaje da je to proces i savjetuje da čovjek za početak prepozna što nije, zatim se prepusti instrumentima koji mu mogu pomoći, prihvati svoj um bez borbe, pretvori emocije u pozitivnu energiju i sve naučeno potom ugradi.

„Pokušajte se zaista oduprijeti umu“, savjetuje dr. Krajcar koji je, sudeći po velikom interesu za knjigu, zaintrigirao publiku da pročitaju tu knjigu „nabijenu duhom i životnom energijom“. Iskustva onih koji su njegove knjige već čitali, mahom su jednaka - nitko ništa nije razumio, ali ih je iz nekog razloga i na neki način autor zadržao među njenim stranicama i to im je, svi redom naglašavaju, promijenilo život. Svoja iskustva čitanja Krajcarovih knjiga s publikom su podijelili dr. Edi Terlević, Toni Vlačić, dr. Nevio Šetić i drugi.     

Sudeći po onom što se moglo čuti, riječ je o „čarobnoj“ knjizi čija vam se poruka, ako dovoljno pozorno osluškujete i spremni ste je upiti, uvuče u svaku poru. To na neki način najbolje opisuju riječi Roberta Paulette, koji je na kraju rekao kako je prve knjige dr. Krajcara čitao s lakoćom, a svaku iduću sve teže. „Ovu zadnju pustio sam na noćnom ormariću da mi, dok spavam, polako ulazi“. (Tekst: Paola Albertini, foto: Darko Tumpić)