Što je sljedeće? Langer s Jakovčićem protiv Miletića i Flega?!
Bruno Langer, rođeni Riječanin koji je najveći dio života proveo u Puli, velikim će slovima ostati zapisan u povijesti rock glazbe bivše Jugoslavije. Iako njegovo Atomsko sklonište kritičari nisu pretjerano cijenili i iako je njegova glazba bila puno popularnija u Srbiji, BiH i Makedoniji nego u matičnoj republici, pjesme poput „Pomorac sam majko“, „Žuti kišobran“, „Treba imat dušu" ili „Ne cvikaj generacijo“, neizostavna su djela svake ex Yu rock antologije.
No, Bruno Langer kao političar, nažalost, ostat će upamćen kao tragični lik koji je dva desetljeća bezuspješno pokušavao ostaviti bilo kakav trag u istarskom političkom prostoru.
Od prvih višestranačkih izbora, kada je kao nezavisni kandidat pokušao ući u Sabor, preko suradnje s Lucianom Delbiancom i kasnijeg Odbora za referendum, izborni porazi, političko sljepilo, pogrešne procjene, neprincipijelnost i izbor krivih suradnika ostat će njegova jedina politička konstanta.
Vrhunac svega toga dogodio se 16. studenog u pulskoj pizzeriji Jupiter kada je stari rocker i službeno pristupio Kajinovoj „narodnoj fronti“. Sjevši za isti stol sa Stevom Žufićem i Brunom Celijom, koji su rasprodavali Barbarigu i Dragoneru, Ivanom Herakom koji je državni novac posuđivao privatnoj tvrtki, Brankom Ružićem koji je u Istru doveo Rockwool i Damirom Kajinom koji je sve to branio i opravdavao, Langer se popišao po svemu što je govorio i radio zadnjih 15 godina.
Zbog rasprodaje zemljišta u brijunskom priobalju Langer je svojevremeno osnovao Odbor za referendum i sakupio 15 tisuća potpisa za poništenje prodaje, a na prošlim izborima za župana bio je, među ostalim, i kandidat udruge „Naša zemlja“ osnovane isključivo protiv Rockwoola. Kajin i danas kaže da je za njega puno veći problem prodaja Croatia osiguranja od "prodaje parcele od tisuću ili dvije tisuće kvadrata investitoru koji bi izgradio hotel vrijedan pedeset milijuna eura“.
Ukratko, za Bruna Langera IDS je simbol svega lošega što se od 1993. godine dogodilo u Istri, a personifikacije toga zla za njega su uvijek bili Jakovčić i Kajin. U travnju 2009. godine Langer je izjavio da je „u Istri na djelu organizirani zločinački pothvat protiv istarskog čovjeka i istarskog prostora“, a na čelo te zločinačke organizacije ravnopravno je stavljao Jakovčića i Kajina. Za Kajina je Langer govorio da je „pseudonarodni tribun i tobožnja sveta krava“.
Nakon svih grubih i teških riječi, izrečenih u posljednjih 15 godina, zamislite, Langer danas upravo u tom i takvom Kajinu vidi najveću nadu za spas Istre, političkog mesiju koji će ovaj napaćeni poluotok napokon odvesti na pravi put.
Nakon ove političke perverzije, strah me ni pomisliti što je sljedeće. Vjerojatno politički savez Bruna Langera s Ivanom Jakovčićem u borbi protiv Borisa Miletića i Valtera Flega, kada njihova ekipa sutra preuzme najvažnije funkcije u stranci. (Nenad Čakić)