Intrigantne teze o IDS-u i Istri

Nije me dugo bilo u Puli, pa koristim prigodu za listanje starih novina. Padne mi tako u oko ne tako davni intervju Edija Goba lokalnom istarskom dnevniku. Za one koji ne znaju, Edi Gobo je bivši tajnik i jedan od veterana IDS-a. U tom velikom razgovoru dotični je prvoborac svoju stranku danas rastavio na proste faktore. Pa tako između ostalog analitički zanimljivo kaže:

„Kad govorimo danas o IDS-u i istrijanstvu, za mene postoje tri IDS-a. Prvi IDS je onaj koji smo kao stranka zaboravili i zapustili. S jedne strane IDZ (Istarska demokratska zveza) koji je bio u Sloveniji, a s druge strane IDS Liburnije, Rijeke i otoka. Drugi IDS je onaj koji je istarski i koji seže do Vodnjana. I na kraju imamo IDS ispod Vodnjana koji je meni sve manje istarski i to je žalosno“, ističe Gobo i nudi svoju definiciju Istrijanstva.

Tko su Istrijani?

Istrijan je u načelu svaki onaj koji odluči ovdje živjeti, tko voli ovaj kraj. To je osjećaj pripadnosti čovjeka svom kraju i narodu s kojim živi. To su tri koze. U Istri su živjeli ljudi hrvatske, slovenske i talijanske pripadnosti. Svatko od ta tri naroda ima pravo za sebe reći da je Istrijan. Isto kao što to pravo ima onaj koji se doselio ovdje prije 20 godina i prihvatio je naše običaje, kulturu i način življenja, smatra Edi Gobo.

Svoje osebujno poimanje Istre, Edi Gobo zaključuje definicijom njene autonomije: „Pitanje autonomije za nas je uvijek bilo funkcionalno pitanje. Nije stvar u fizičkom odcijepljenju, nego o tome da oni priko Učke maknu ruke od našeg takuina“.

Nema sumnje da nakon ovih izrečenih stavova Edi Gobo sebe pozicionira kao samostalnog mislioca, a ne poslušnog vojnika stranke na vlasti. Uostalom, on se javno i predstavlja kao oponent Miletićeve i Jakovčićeve politike, a takvo se ponašanje barem do sada u IDS-u nije toleriralo.

Sporna predsjednička kandidatura

Što želi postići Edi Gobo svojim političkim soliranjem, teško je reći, jer poslušni članovi stranke očito nisu toliko odvažni i hrabri da bi mu dali podršku. Osim toga, na lanjskom Saboru stranke bilo mu je onemogućeno prikupljanje potpisa za kandidaturu za predsjednika stranke. Pa je na taj način Voljeni Vođa Boris Miletić sam sebe kandidirao i pobijedio opet kao stari i novi predsjednik IDS-a.

No, tako je to s demokracijom u Istrijana, protiv koje se na Saboru IDS-a nitko javno nije pobunio.

Bitka koja ni(je) unaprijed izgubljena

Pitao sam Goba što će činiti dalje, obzirom da mu je bitka s vjetrenjačama unaprijed izgubljena. O ovim pitanjima ne daju mu govoriti na Saboru stranke.

No, Edi se ne predaje. „Ja sam privatni poduzetnik i živim od svog rada, a nisam zaposlen stranačkim kadroviranjem. I dalje ću se boriti za svoje principe i ideale i one osnovne ciljeve stranke koji su se u međuvremenu izgubili. Kažem u šali da vrijeme radi za mene i da ću u stranci imati sve više istomišljenika, jer ljudima je dosta nedemokracije Voljenog i Vječnog vođe“.

Nažalost Pula i Istra nemaju polemičnu društveno-političku emisiju na lokalnim televizijama, na kojoj bi suparnici mogli javno i direktno sukobiti svoje stavove i mišljenja. A što je žalosno za regiju koja se često hvali kao najnaprednija u Hrvatskoj. A do tada nadajmo se da će funkciju objektivnog informiranja javnosti preuzeti državni mediji i rijetki slobodni i nezavisni istarski mediji. (Damir Strugar)