Tajni pregovori: Scenarij za povrat Dajle Crkvi
Hrvatski biskupi tri i pol sata preznojavali su se na izvanrednom zasjedanju uoči odlaska premijera Zorana Milanovića u Vatikan. Valjalo im je, naime, okrenuti “pilu naopako” po pitanju slučaja Dajla i prihvatiti sve stavove Vatikana kako bi premijer nakon susreta s papom Benediktom XVI. i vatikanskim državnim tajnikom kardinalom Bertoneom rekao: “Sveta Stolica bila je u pravu oko Dajle”.
Placet su, kako piše Večernji list, dali sami biskupi, koji su se na izvanrednom zasjedanju doista okupili pod izvanrednim okolnostima, što potvrđuje i činjenica da je kardinal Josip Bozanić morao napustiti zasjedanje Biskupske sinode i vratiti se iz Rima u Zagreb, da bi nakon zasjedanja ponovno odletio u Rim. Biskupi su ovaj put bili jednoglasni – Vatikan je u pravu i Dajla se mora vratiti!
Vratiti, ali kako?
Međutim, u zraku je ostalo ključno pitanje kako to učiniti. I to se upravo rješava ovih dana. Premda i u crkvenim i u državnim krugovima (na zahtjev Vatikana) vlada pravi zavjet šutnje, uspjeli smo doznati da su intenzivirani pregovori između države i Crkve o tom vrućem pitanju.
Crkva otkriva vrlo malo, npr. kroz šturo priopćenje objavljeno 9. studenoga na IKI da je “apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D’Errico posjetio 8. studenoga ministra pravosuđa Orsata Miljenića” te da se “tijekom srdačnog razgovora govorilo osobito o nedavnom posjetu Vatikanu hrvatskog premijera Milanovića i ministra Miljenića”, a “raspravljalo se i o aktualnom stanju bilateralnih odnosa i ponovno je potvrđena volja da se učvrsti tradicionalno prijateljstvo između Hrvatske i Svete Stolice”.
Vrijednost posjeda 90 milijuna eura
Budući da je slučaj Dajla jedino neriješeno pitanje u bilateralnim odnosima između Vatikana i Hrvatske, jasno je da je upravo ona bila u središtu razgovora. Također, priopćenje navodi učvršćivanje “tradicionalnog prijateljstva” Vatikana i Hrvatske, upravo onoga što je nakon posjeta Vatikanu naglasio i premijer Milanović – da ova vlast neće dopustiti da neki takav slučaj pokvari tradicionalno dobre odnose.
No, slučaj Dajla, čak kada se i uklone lanjske emocije i burne reakcije, vrlo je zamršeno pitanje. Vlast i da hoće vratiti Dajlu talijanskim benediktincima, ne može to tek tako učiniti. Prvo, država ne želi prekršiti Osimske sporazume, prema kojima su benediktinci obeštećeni sa 1,7 milijardi lira (oko 0,9 milijuna eura). Doduše, u Vatikanu i Pragli za tu odštetu tvrde kako nije odšteta za oduzetu imovinu, nego tek za korištenje te imovine u određenom razdoblju i kažu da je mizerna u odnosu na stvarnu vrijednost posjeda u Dajli (oko 90 milijuna eura, prema procjeni Kardinalske komisije, koju je osnovao papa Benedikt XVI.).
Kao drugo, država ne može izravno vratiti strancima imovinu koju su komunisti oduzeli jer to zakonski još nije riješeno, a pitanje je hoće li ikada i biti, bez obzira na silne međunarodne pritiske, ponajviše SAD-a i židovskih lobija. Stoga se u ovome trenutku smišlja najbolje “tehničko rješenje” kako to izvesti. Država, naime, želi cijeli slučaj što prije riješiti, ponajviše zato što je riječ o unutarcrkvenom pitanju i ne želi remetiti odnose zbog toga s Vatikanom. Stoga je na pregovaračkom stolu prijedlog da se nađe kompromisno rješenje, kojim bi svatko bio na nekakvom dobitku.
Vatikan na potezu
No, da bi se do kompromisa došlo, Vatikan je prvi na potezu i mora povući svoju tužbu (koju je preko župe Dajla podnio kardinal Bertone) protiv države i koja je, uz još četiri tužbe, na Upravnom sudu. Prije povlačenja te tužbe država, dakako, mora dati jamstva da će spor riješiti političkom nagodbom, a i Vatikan i država najboljim jamcem za tu nagodbu smatraju upravo hrvatske biskupe i Katoličku crkvu u RH. Oni bi se, naime, trebali odreći dijela Crkvi oduzete imovine koja je na popisu za povrat (i to onoga koji se sigurno nikad neće moći vratiti, a država nema novca da njime isplati štetu), a država će njima zauzvrat vratiti Dajlu. Odnosno, zamijeniti posjed u Dajli za neki kapitalni objekt ili čak nekoliko njih koji su u statusu povratka, a za koji bi najbolje bilo da ga trenutačno koristi država.
U trenutku kada Katolička crkva postane vlasnik posjeda u Dajli, cijeli slučaj ponovno postaje “unutarcrkveni” i na snagu odmah stupa ugovor između Porečke biskupije i benediktinske tvrtke s hrvatskom adresom, Abbazia d.o.o Pula, prema kojemu benediktinci stupaju u posjed brojnih katastarskih čestica u Dajli, ali i puštaju na naplatu 4,5 milijuna “penala” i kamata Porečkoj nadbiskupiji.
S druge strane, država svoje vlasništvo s Dajle seli na zamijenjenu imovinu iz portfelja za povrat. I cijeli je slučaj, što se nje, a i Vatikana tiče, riješen vrlo elegantno. Premda nema detalja, dio posjeda ostao bi Porečkoj biskupiji, zacijelo crkva i samostan, tj. onaj koji je u komunizmu uživala župa Dajla.) No, riješi li se Dajla na ovaj način, ostaje pitanje kako će Hrvatska u budućnosti rješavati slične slučajeve imovine oduzete stranim vlasnicima. Kojih ima mnogo u Crkvi, ali još više izvan nje, piše Večernji list.
Kosor pomagala biskupu Milovanu, Milanović pomaže Vatikanu
Premda su gorko zazvučale premijerove riječi, nakon susreta s papom i kardinalom Bertoneom, da se nešto ne može vraćati i ponovno oduzimati te da tako ne postupa ozbiljna pravna država, čini se da, osim puke kritike HDZ-ova ministra pravosuđa, tu nema mnogo manevarskog prostora ni za ovu Vladu. Naime, iako su se ministar Bošnjaković i premijerka Kosor lani vodili političkim motivima u pomaganju biskupu Milovanu (koji su sada evidentni i kod Milanovića i Miljenića dok pomažu Vatikanu), postupili su po pravnim regulama jer su Porečko-pulskoj biskupiji oduzeli zemlju i ponovno uknjižili državu jednostavno zbog činjenice da su talijanski benediktnici bili obeštećeni Osimskim sporazumima pa i nije postojalo pravo na povrat imovine.
Za samu Crkvu još je diskutabilno je li Poreč doista pravni nasljednik jer benediktinci tvrde da su oni nasljednici posjeda u Dajli, ali su ih partizani potjerali s njega (kao fašistički su kolaboracionisti protjerani, dok je cijeli istarski kler ostao u Istri i borio se za hrvatski teritorij, poput npr. Bože Milanovića), dok Poreč polaže pravo zbog njihova nepoštovanja oporuke grofa Grisonija, koja kaže da ostaju bez posjeda ako ga trajno napuste.
No, u Vatikanu se još čude da je moguće nekomu vratiti njegovu imovinu sudskim putem, a nakon 15 godina donijeti posve drukčiju presudu i oduzeti posjed natrag. To bi doista bilo neobično u uobičajenom imovinsko-pravnom sporu, ali slučaj Dajla je zbog konfiskacije i pravnog naslijeđa ipak kompleksniji slučaj od većine na hrvatskim sudovima, piše Večernji list.
Mons. Milovan Vatikanu je krivac, a javnosti heroj
U očima Vatikana najveći krivac za slučaj Dajla bivši je porečki biskup mons. Ivan Milovan, i to zbog neposluha, koji je pak u očima javnosti, kako crkvene tako i one najšire, biskup-heroj jer nije htio tek tako kapitulirati i izdati nacionalne interese, po čemu je istarski kler poznat kao iznimno osjetljiv. Još je veći krivac njegov kancelar Ilija Jakovljević, za kojega u Vatikanu tvrde da je cijeli slučaj digao na nacionalnu razinu i maksimalno ga napuhao (“biskupi se često okruže sumnjivim savjetnicima”, znaju reći u Vatikanu), premda je notorna činjenica da su medijski i javni prostor mogli koristiti i iz Vatikana i s Kaptola na isti način na koji ga je koristio Jakovljević, otvarajući dosad neviđen slučaj u našoj Crkvi.
Dok u Vatikanu tvrde kako je papa Benedikt XVI. prema biskupu Milovanu bio izrazito blag i imao strpljenja (npr. mogao ga je odmah smijeniti, ali nije), sudbina biskupa Milovana, kroz njegovu degradaciju, imenovanje biskupa koadjutora s posebnim ovlastima i napokon umirovljenje na vlastiti zahtjev, poruka je svim ostalim hrvatskim biskupima što će uslijediti odbiju li poslušnost i ostanu li “tvrdih šija”.
Osim u legitimnoj i formalnoj moći sadašnjeg premijera Zorana Milanovića, Vatikan je u njemu vidio dobrog suradnika po pitanju Dajle još iz njegova stava u jeku afere u kolovozu 2011., tj. dok je Milanović bio lider oporbe. Tada je rekao da se ne želi miješati u crkvene stvari, što znači da je cijeli slučaj držao unutarcrkvenim pitanjem (što odgovara Vatikanu, ali ne i Poreču) te se tada upitao “zašto je Hrvatska dala nešto što pripada hrvatskoj državi, a što nije morala dati”.
“Onog trenutka kad to postane crkvena imovina, o tome odlučuju crkvena tijela”, rekao je tada Milanović, a upravo iz toga odgovora daje se naslutiti i sadašnje rješenje slučaja Dajla, tj. da se država što prije želi riješiti problema i vratiti ga u okrilje Crkve.
Dospiju li talijanski benediktinci opet u posjed Dajle, bit će to preko njihove pulske tvrtke Abbazia. Ta je tvrtka i potpisnik spornog ugovora o prijenosu vlasništva koji biskup Milovan nije htio potpisati pa ga je papa suspendirao “na jednu minutu” i poslao zamjenskog biskupa na potpis u javnobilježnički ured.
Tome su prethodili brojni pregovori između Poreča i Praglie, dio ih se odvijao u dvije kongregacije u Vatikanu, a dio izravno između talijanske opatije i porečkog biskupskog ordinarijata. Talijani tvrde da su bili za podjelu Dajle 50:50, navodno čak i za 70:30 u korist Poreča, dok u Poreču tvrde suprotno, tj. da je na svaki razgovor opat iz Praglie dolazio s novim ucjenama i potraživanjima, što je u trenutku potpisivanja spomenutog ugovora zaprijetilo bankrotom biskupije pa se mons. Milovan obratio za pomoć i Bozaniću, koji se oglušio na njegov vapaj.
Talijanima je, navodno, najbolnija bila prodaja dijela zemljišta u Dajli i poslovni planovi Benedikta d.o.o., zajedničke tvrtke Porečke biskupije i biskupije iz Linza. U Dajli je, naime, planirana gradnja turističkog naselja, o čemu je Večernji list pisao.
