Legenda o najprljavijem istarskom zidu
Kako me nije bilo pola godine, prijatelji i posebni obavještajci javljali su mi novitete iz grada koji nikako da pravno i formalno postane glavno središte Istarske županije. No, po mnogim je detaljima Pula ipak središte Istre. Tako i po mnogima već znanom najprljavijem zidu u Istri, a koji se vidi vraga, nalazi baš u sklopu ogradnog zida pulskog Vodovoda.
I nikoga ta činjenica već godinama ne uzbuđuje. Iako sam u više navrata pisao o ovoj sramoti, nitko se nije potrudio zid očistiti, ispjeskariti ili obojiti. Inače zid se nalazi tek tridesetak metara od garaže pulske javne Vatrogasne postrojbe. Ili stotinjak metara od pulske srednje umjetničke škole, gdje su učenici izrazili inicijativu da bi se prljavi zid, mogao obojiti u vesele boje i na taj način Pulu ukrasiti velim i lijepim muralom.
Međutim ništa od toga, jer kako mi vele povjerljivi izvori iz vrha vladajućih u Puli, nije se ništa učinilo nakon mojih kritičkih napisa o šporkom zidu, jer bi to bio dokaz da sam pišući o toj sramoti bio u pravu. A gradski oci ne žele da im pametuju novinari, već da sami rješavaju probleme kad ih uoče. Zasad šporki zid u središtu grada Pule po njima nije toliki problem, te se povremeni novinski napisi o njemu, lagano mogu ignorirati, a i među građanima i biračima to nije tako velik problem, kao što to ovaj kolumnist svaka dva-tri mjeseca uočava i javno upozorava. E pa ako je tome zaista tako onda je dužnost ovog kolumniste kao gradskog kroničara upozoravati gradske oce na ovu sramotu.
Ovce u Rovinju i Puli
Dok sam ja gradonačelnik Rovinja u moj grad neće ući ovce – rekao je lani gradonačelnik Rovinja Marko Paliaga osvrnuvši se na performans građanskih aktivista kojim su htjeli usporediti stado ovaca s pastirom, u odnosu na građane ovce i vlast. Gradonačelnik Pule Boris Miletić, inače jako dobar prijatelj na Facebooku sa svojim stranačkim drugom i kolegom iz Rovinja, zasad se o ovcama nije izjašnjavao. Mada im doduše nije zabranio ulazak u Pulu. No, možda ih u Puli ima dovoljno, pa ni ne trebaju nove.
Jer kako drugačije objasniti potpunu pasivnost građana na sve probleme u Puli o kojima pišemo. Čini se da su građani potpuno uništeni politikom, pa vode svoje male i sitne obiteljske živote, a za širu gradsku zajednicu – puca im prsluk. Naravno, ta inertnost očituje se i neizlaskom birača na izbore. Pa se može zaključiti da su Puljani sasvim zadovoljni vlašću koja vodi naš grad ili imaju baš onakvu vlast kakvu zaslužuju. O gradskoj oporbi ne treba trošiti riječi, a o civilnim političkim aktivistima ne bih, jer ih uopće ne doživljavam kao relevantan politički faktor, najvećeg grada na poluotoku.
Ča je šporki zid kontra Uljaniku
I dok se IDS trudi izvući neokrznut oko propasti brodogradilišta, tko još uopće ima vremena očistiti prljavi zid na zgradi Vodovoda. Doduše da je zid na zgradi RO Dimnjačar još bi bilo i logično, a ovako evo nama nove teme za pisanje kroz dva mjeseca, ako najprljaviji istarski gradski zid i dalje ostane lice šporkice i jalovosti gradskih komunalnih službi zaduženih za čišćenje i uljepšavanje grada. Živi bili pa vidjeli, iako je higijena pola zdravlja, još nitko nije umro od šporkice i sramote. Pogotovo zaposlenici pulskog Vodovoda. (Damir Strugar)
