Izumire koza s grba, ako ih ne spasimo morat ćemo mijenjati grb

Simbol Istre, ali i Hrvatske. Koza. Istarska koza. Jedina koza koja je na nacionalnoj zastavi u cijelom svijetu... Životinja koja je generacijama garantirala život, danas izumire. Ostale su svega 34 istarske koze. Dva-tri domjenka s kozletinom na roštilju i ona može nestati. Zauvijek. Na grbu će ostati, dakako, ali tek kao uspomena. Svega četiri obitelji još je uvijek imaju u svom dvorištu – u Brtonigli, Novoj Vasi (Poreč), Galižani, Principima (Labin). Vozimo se cestom prema Labinu, u potrazi za kozom! Za volanom veterinar kojem je zadatak spasiti istarsku kozu, piše Večernji list.

 – Bili smo uvjereni da je već izumrla. Tako da nas ova brojka od 34 istarske koze, koliko ih je još živo, ohrabruje – kaže Gordan Šubara, voditelj centra za održivi razvoj stočarstva Istre. Parkira na kozjem putu, u zaseoku Principi. Na pola smo puta između Rapca i Labina, točno i na pola nadmorske visine. Između mora i labinske crkve pet je kuća. Pastir Franko Škopac (67) kaže: – Na ovom sam se brdu gore rodio – pokazuje prema labinskoj crkvi.

A koze? Gdje su one? – Koze su točno na sredini, između te tri točke. Idemo k njima... – pokazuje Franko prema proplanku. Kozarica Olgica Škopac (65) kaže: – Rekli su mi: “Olgica, što ti to treba, te koze ...” A ja sam navikla na težak rad. Šivala sam desetljećima, radila u tvornici, pa imala i krojačku radnju tu u Labinu. No velim im: “Nikad nisam bila zadovoljnija, nisam se bolje u životu osjećala nego hodajući za kozama!“ Prošla sam mnogo toga, evo, prvi razred pučke škole završila sam kod none Marije pod petrolejkom. A danas imam i Instagram. Došla sam u zaselak zbog ljubavi, zaljubila sam se s 18 godina u Franka, i cijeli život smo ovdje. Mi i koze – kaže Olgica, za Večernji.