Politika je od Pule napravila palanku, a od građana amorfnu masu
Kako me u Puli nije bilo pola godine, štošta se toga u međuvremenu i uradilo. Najprije je izgrađen i svečano otvoren bazen. Pa sad čekamo da se netko dosjeti zlatnog vaterpolo olimpijca Damira Burića da u Puli krene s formiranjem relevantnog vaterpolo kluba. Uvjeti su tu, igrače treba školovati, a klub pozicionirati.
Što se građana tiče, oni se u bazenu rekreativno kupaju, no neki mi se žale da im je voda malkice prehladna. E pa draga gospodo, evo vam lijepih i sunčanih dana pa vi na more. Ionako će bazen koštati Puležane kao Svetog Petra kajgana. Sjećam se kad su mi se sportski djelatnici Žatike u Poreču žalili da ih troškovi treninga juniora u dvorani koštaju 10-ak tisuća kuna.
A održavanje i korištenje bazena u Puli bit će još skuplje. No, neka košta, važno je da su sada građani zadovoljni i da će bazen stvarati nove olimpijce plivače, a građane neplivače naučit će plivati. Jer u zdravom tijelu zdrav je duh, a Puljanima je zdravlje itekako potrebno.
Max Stoja ispraznio grad
A za mirnoću njihovog duha i spokoj u džepovima pobrinuli su se bogati investitori koji su otvorili mega shopping Centar Max Stoja. Tamo žitelji lažnog glavnog grada Županije troše svoje teško zarađene novce. Posebno će tu rastrošni biti radnici Uljanika i mnogobrojni umirovljenici, kojima se na nekoliko etaža i katova nudi sve od igle i konca, do lokomotive i željezničkog tunela kroz Učku.
Ovo drugo moći će gledati u SF filmovima u kino dvoranama na vrhu shopping centra. Dakako da je puni Max Stoja shopping centar dodatno u popodnevnim i večernjim zimskim satima ispraznio centar grada, te i najzagriženijem Puležanu dokazao bolesti i praznoće provincije.
No da je Pula odavno postala provincija...jasno je i glupim vrapcima na stablima ladonje na Korzu. Grad naime nema svoj urbanistički identitet, a nema ni specifičan mentalitet. Sve je to uništeno malograđanskim i veliko-seljačkim pretjerivanjima o proizvodnji maslinovog ulja i vina. Za sve je to zaslužna politika koja je od Pule napravila palanku, a od urbanih građana amorfnu glasačku masu.
Ajmo naprijed, Pulu treba probuditi iz sna!
Sakrivanja iza turističke sezone i serijala ljetnih vrhunskih koncerata i priredbi u Areni, samo su dokaz koliko je propao nekadašnji pulski duh i mentalitet. No, mnogi misle da je u Puli lijepo živjeti, s čime se i ja slažem. Ali se ne slažem s gradom kakav je danas.
O problemima gradske infrastrukture da i ne govorimo. Možda bi sve bilo drugačije da Pula ima bar 70 tisuća žitelja, pa da vreva gradskog života potekne njezinim ulicama. A ovako do ljeta sve je tiho, usnulo i mirno. Samo čekamo kada će se to i da li kakvi građanski aktivisti ili jalova gradska oporba probuditi. Kad su već građani zadovoljni stanjem i ne očekuju da se išta promijeni. (Damir Strugar)
