Istarska županija ne može zaustaviti izgradnju TE Plomin C na ugljen

Iako je tematska sjednica Skupštine Istarske županije vijećnicima trebala dati više informacija o projektu TE Plomin C na ugljen, župan Ivan Jakovčić je svojim političkim salto mortaleom raspravu usmjerio u sasvim drugom pravcu, pa su vijećnici ostali uskraćeni za odgovore na mnoga pitanja, to više što su kao gosti na sjednicu došli i najviši predstavnici HEP-a.

Tri najvažnija pitanja, o kojima se najviše govori u javnosti su zašto TE Plomin na ugljen a ne plin, je li investicija uopće isplativa i je li projekt usklađen s prostorno-planskom dokumentacijom. Odgovore na ova pitanja potražili smo u Strategiji energetskog razvitka Hrvatske i Studiji utjecaja na okoliš TE Plomin C. 

ZAŠTO UGLJEN?

U Strategiji energetskog razvitka Hrvatske stoji da će Vlada RH stvarati pretpostavke koje će omogućavati investitorima da do 2020. godine pripreme i puste u pogon termoelektrane na uvozni kameni ugljen ukupne snage reda veličine 1 200 MW. Investitore će se ohrabriti da prvu od dvije očekivane jedinice puste u pogon do 2015. godine.

Izgradnja je suvremenih termoelektrana na ugljen, unatoč prihvatljivim utjecajima na lokalni i regionalni okoliš, povezana s otporom javnosti, a postupci licenciranja su teški i dugotrajni. Investitori su manje skloni riziku i dugoročnim investicijama pa će stoga Vlada Republike Hrvatske stvarati pogodno zakonodavno, institucionalno i administrativno ozračje za investitore. Jedna od prioritetnih zadaća Vlade Republike Hrvatske je pokretanje istraživanja lokacija za izgradnju termoelektrana na ugljen i uvrštenje odabranih lokacija u Program prostornog uređenja Republike Hrvatske i odgovarajuće županijske planove, kako bi se na vrijeme pripremile lokacije za izgradnju potrebne snage u termoelektranama na ugljen. Kod toga, javnost ima pravo biti informirana o energetskom stanju države i posljedicama pojedine tehnologije na okoliš. Tijekom provedbe ove Strategije, Vlada Republike Hrvatske će ovom pitanju posvetiti posebnu pozornost.

Glavna prednost ugljena je sigurnost dobave, koja proizlazi iz velikih ravnomjerno raspodijeljenih svjetskih zaliha ugljena. Republika Hrvatska je pomorska zemlja s dobrim lokacijama za izgradnju termoelektrana na ugljen. Morem su dostupni izvori kvalitetnog ugljena uz konkurentnu cijenu, zahvaljujući čemu električna energija proizvedena u tim objektima može biti regionalno konkurentna. Posebice se to odnosi na položaj termoelektrane na ugljen u temeljnom dijelu dijagrama opterećenja.

Glavni problem vezan za utjecaj na okoliš termoelektrana na ugljen nije lokalni, već globalni: emisija ugljikovog dioksida. Povećanje stupnja korisnog djelovanja za sada je praktično jedini način smanjenja emisije. Zahvaljujući tehnološkom razvoju, suvremene termoelektrane postižu visoke stupnjeve djelovanja. Procjena je da će tehnologije hvatanja ugljikovog dioksida iz dimnog plina i njegovog spremanja u podzemna skladišta biti komercijalno dostupne za desetak godina pa kod izgradnje nove termoelektrane na ugljen valja predvidjeti prostor za naknadnu nadogradnju postrojenja za hvatanje CO2. Do tada, Europska shema trgovanja emisijskim jedinicama svojim mehanizmima osigurava da će se emisije CO2 ograničiti u skladu s postavljenim ciljem. Na taj će se način optimirati izgradnja elektrana na gospodarski jedinstvenom europskom prostoru i uravnoteživati ciljevi sigurnosti opskrbe energijom, konkurentnosti energetskog sustava i utjecaj ljudskih djelatnosti na koncentraciju stakleničkih plinova u atmosferi.

ISPLATIVOST

U usporedbi s najboljom termoelektranom na prirodni plin, tzv. čista termoelektrana na uvozni ugljen (najsuvremenije tehnologije), kod cijene nafte od 80 USD/bbl i cijene emisijskih prava od 20 EUR/tCO2, proizvodi u slučaju 7500 sati rada 25 % jeftiniju električnu energiju (isti je odnos cijena i kod cijene nafte od 120 USD/t i cijene emisijskih prava od 40 EURA/tCO2).

Za mogućnost da se isplati angažirati elektranu u sustavu, a da svojom cijenom može konkurirati na tržištu, presudan je varijabilni trošak proizvodnje električne energije, koji je kod termoelektrane na ugljen niži 45 % u odnosu na termoelektranu na prirodni plin (kod 120 USD/t i 40 EURA/tCO2 35%).

Kako plinska termoelektrana mora najčešće zakupljivati kontinuiranu dobavu prirodnog plina, rizik neangažiranja na otvorenom regionalnom tržištu (zbog visokog varijabilnog troška) reflektira se osim na pitanje povrata investicije i na rizik alternativnog plasmana prirodnog plina u satima stajanja termoelektrane.

Ekonomska opravdanost povećanja kapaciteta na lokaciji TE Plomin provjerena je za potrebe Studije utjecaja na okoliš i opsežnim simulacijama mogućnosti plasmana električne energije primjenom modela PROMED7. PROMED je srednjoročni simulator elektroenergetskog tržišta.

U simulacijama pretpostavljeni su i različiti uvjeti u pogledu cijene emisijskih jedinica CO2 u regiji, s obzirom na različiti položaj država prema Kyoto protokolu i post-Kyoto razdoblju. Studija plasmana zaključila je sljedeće: u regiji Jugoistočne Europe očekuje se veliki porast potrošnje električne energije u narednih 15 godina; investiranje u novu elektranu na ugljen ima puno opravdanje u reguliranom i otvorenom tržištu električnom energijom; u uvjetima dugoročnog nedostatka proizvodnih kapaciteta, početak pogona može biti nekoliko godina oko 2015. godine; tehnologija suvremene termoelektrane na ugljen konkurentna je prema ostalim tehnologijama i može održati takvu poziciju i u uvjetima pretpostavljene cijene emisijske jedinice do 35 EUR/t CO2 o i u slučaju da će cijena emisijskih jedinica CO2 u Jugoistočnoj Europi biti vrlo različita među državama u regiji i u slučaju da cijene nafte i plina padaju i uz pretpostavku da će ponašanje aktera na tržištu varirati u pogledu njihove strategije nastupa.

TE PLOMIN I PROSTORNI PLANOVI

Zahvat rekonstrukcije TE Plomin ima svoje prostorno‐plansko uporište u dokumentima najviše državne razine, Strategiji i programu prostornog uređenja. Među najvažnijim smjernicama i ciljevima energetskog razvoja RH, koji su utvrđeni Strategijom i Programom prostornog uređenja RH, navedeno je sljedeće: zadržati sve postojeće lokacije energetskih objekata kao podlogu za širenje i razvitak energetskog sustava među kojima se nalaze i termoelektrane; postojeće energetske i prijenosne sustave osuvremeniti i/ili proširiti (osuvremenjivanje/proširenje ne postavlja značajnije nove prostorne zahtjeve); primjenjivati najrelevantnije kriterije zaštite okoliša kod gradnje energetskih i prijenosnih sustava.

Istim dokumentom utvrđeno je da do 2010. godine Hrvatska treba osigurati novih oko 1.500 MW snage (do 2020. još 600 MW) i to modernizacijom, rekonstrukcijom, proširenjem postojećih objekata (uz uvođenje nove tehnologije, kombiniranjem energetskih izvora), te da se na sjevernom Hrvatskom primorju potrebe mogu zadovoljiti modernizacijom i povećanjem kapaciteta na postojećim lokacijama i primjenom odgovarajućih tehnologija u novim i postojećim objektima (Plomin, Urinj).

Hijerarhijski promatrano, lokalni prostorni planovi trebaju biti usklađeni sa Strategijom i planom prostornog uređenja RH. Postojeće ograničenje snage i uvjetovanje plina kao energenta u Prostornom planu Istarske županije, nije u skladu s glavnim odrednicama razvitka infrastrukturnih sustava Strategije prostornog uređenja RH i Programa prostornog uređenja RH (1999.). Prostorni plan Istarske županije trebao bi ustvari utvrditi minimalne uvjete lokacije koje budući zahvat u prostoru mora zadovoljiti. Planirani zamjenski blok TEP C, sukladno projektiranim parametrima i Studiji utjecaja na okoliš, zadovoljit će kriterije znatno strože i od važećih u europskoj direktivi 2001/80/CE.

HEP je zahtjev za pokretanje postupka procjene utjecaja na okoliš zahvata rekonstrukcije TE Plomin, podnio u skladu s Uredbom o procjeni utjecaja na okoliš, što znači da je između ostalog dostavio odgovarajuće mišljenje Ministarstva zaštite okoliša, graditeljstva i prostornog uređenja da je za zahvat moguće pokrenuti postupak procjene utjecaja na okoliš budući da je sukladan odredbama Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske.

I Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva, u svibnju 2011. izdalo je pozitivno tumačenje o usklađenosti zahvata rekonstrukcije TE Plomin s provedbom Strategije energetskog razvoja RH (2009.) te sa Strategijom i Programom prostornog uređenja RH u smislu izbora energenta. (Pripremio: Nenad Čakić)

Tumačenje Uprave za prostorno uređenje

Savjetodavno stručno povjerenstvo za ocjenu utjecaja na okoliš zatražilo je dodatno tumačenje u usklađanosti TE Plomin C s postojećom planskom dokumentacijom. Tumačenje je 5. rujna 2011. izdala Uprava za prostorno uređenje Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. U njemu između ostalog stoji:

* U Strategiji prostornog uređenja Republike Hrvatske iz 1995. kao jedan od ciljeva energetskog razvoja navodi se "zadržati sve postojeće lokacije energetskih objekata kao podlogu za širenje i razvitak energetskog sustava".

* U točki 3‐16 Programa prostornog uređenja RH propisana je obveza supstitucije elektrana koje će do 2015. izaći iz sustava.

* U točki 3‐19 kao prioritet navodi se povećanje proizvodnje kroz rekonstrukciju, modernizaciju i proširenje postojećih kapaciteta, smanjenje gubitaka u sustavu i racionalizaciju korištenja energenata' pri čemu treba utvrditi mogućnosti korištenja najpovoljnijeg i dostupnog energenta s gospodarskog i ekološkog gledišta.

* Glede točke 3‐18 Programa prostornog uređenja RH, u kojoj se navodi da se "u RH do 2015. god. neće graditi niti istraživati odnosno ispitivati mogućnost izgradnje termoenergetskih objekata na ugljen", valja reći da je TE Plomin postojeća lokacija i da rekonstrukcijom zamjenjuje blok Plomina 1 novim blokom unutar postojećeg tvorničkog dvorišta tako da zahvat nije u suprotnosti s tom odredbom.