Glupo je protiv vlasti prosvjedovati sedam tjedana prije izbora

Nakon što su uz pomoć Facebooka pokrenute revolucije u arapskim zemljama, naši dežurni prosvjednici odmah su napravili hrvatsku kopiju Facebook prosvjeda. Kad su pak krenuli prosvjedi s Wall Streeta samo je trebalo čekati trenutak kada će najnovija „moda“ stići i u naše krajeve. Doduše, osim u Hrvatskoj prosvjedovalo se u još 80-ak zemalja, ali ironično je da je prosvjed protiv kapitalizma i globalizma iniciran u središtu upravo onog svijeta, protiv kojeg su 15. listopada tisuće ljudi diljem svijeta prosvjedovale. To mi je kao kada islamski fundamentalisti kažu da pokreću sveti rat protiv Zapada i zapadnog načina života, a svoj „ratni program“ objavljuju preko interneta i drugih izuma omraženog Zapada, a dok izgovaraju svoje riječi prijetnje naprosto se trude izgledati poput Clint Eastwooda, tipičnog zapadnog junaka.

Svatko, naravno, ima pravo prosvjedovati, ali ja osobno još uvijek vjerujem u demokraciju zapadnog tipa u kojoj svake četiri godine biramo onoga tko će nas voditi. Ili da parafraziram slavnog Churchilla, „demokracija kakvu poznajemo nije idealna, ali bolji model još uvijek nismo izmislili“. Stoga je vrlo glupo organizirati prosvjede i na njima prozivati aktualnu državnu vlast samo sedam tjedana prije izbora. Iskreno se nadam da će većina od tih stotinjak prosvjednika, koji su prosvjedovali u Puli, 4. prosinca izaći na izbore, jer izbori su još uvijek najefektniji način promjene vlasti. Sve ostalo je egzibicionizam. Nažalost, iz iskustva znam da je među prosvjednicima veliki broj izbornih apstinenata. 

No, još me više brinu neke poruke izrečene na pulskom skupu, poput zazivanja Tita i socijalizma. Kao prvo, da im je Tito jučer bio živ, i ne daj Bože na vlasti, najprije bi ih njegova milicija sve bila strpala u „marice“ i dobro istamburala u policiji da im ne padne na pamet ponoviti sličnu egzibiciju.

U Hrvatskoj nije problem kapitalizam već - premalo kapitalizma!

Druga velika zabluda prosvjednika je što misle da je problem u kapitalizmu kao modelu društvenog upravljanja. Američki kapitalizam možda i jest okrutan, pa su prosvjedi u američkim gradovima donekle razumljivi, ali osobno držim da je hrvatski problem upravo suprotan – što imamo premalo kapitalizma. U ovoj zemlji ima previše društvenih skupina koje ovise o državnim potporama i subvencijama, previše radnika koji primaju solidne plaće za malo rada, previše privilegiranih grupa, previše radno sposobnih ljudi koji ne rade a imaju osigurana primanja, ukratko rečeno, imamo previše socijalizma.  

Građanima ne trebaju ni Tito ni socijalizam, već radna mjesta i sigurne plaće, koje će im osigurati uspješni i društveno odgovorni poduzetnici (da ne kažem kapitalisti) i koji će u svojim tvrtkama zapošljavati radišne, sposobne i obrazovane radnike, a ne neradnike i partijske podobnike. Za socijalizmom danas najviše žale neradnici, jer ih je takav sustav štitio. Nadam se da takvi nisu bili i na pulskom prosvjedu. (Nenad Čakić)