Iskustvo iz pulske bolnice: Svijetli primjer našeg zdravstva

U posljednje vrijeme imamo prilike iz raznih medija čuti ili čitati uglavnom crnu stranu našeg zdravstva, međutim, najveća većina naših zdravstvenih radnika ne zaslužuju da se ih toliko crni, a ni sam ministar stoga ću početi moju priču od njega.

Ministre Kujundžiću, najprije bih se želio Vama zahvaliti kako uspijevate održavati naš zdravstveni sustav na ovako visokom nivou s obzirom na, po mojoj procjeni, oskudna sredstva koja dobiva Vaše ministarstvo iz proračuna.

Uz Vas bih se zahvalio ravnateljici Opće bolnice Pula, Ireni Hrstić isto tako na visokom stupnju održavanja Opće bolnice Pula s obzirom na dobivena sredstva za to.

Bio sam prošli mjesec pacijent navedene bolnice, međutim, kako ja, tako ni ostali pacijenti s kojima sam bio u kontaktu nismo primijetili oskudicu sredstava. Ne mislim da se itko razbacuje ničim, ali ono što treba mi nismo primijetili da nedostaje.

Prilikom mojeg dolaska u bolnicu prvi kontakt bio je sa jednim sumještaninom koji je tog dana otpušten iz bolnice. Prišao mi je ovim riječima: 'Drago mi je prijatelju da si se odlučio da se u ovoj bolnici liječiš. Ljudi svašta pišu, pa se čovjek prestraši misleći šta ga čeka. Ja imam samo riječi pohvale. Ovdje će ti biti dobro, doktori su dobri, sestre se preljubazne, ne fali ničega'. Govorio je sve u superlativu, a u što sam se kasnije i ja uvjerio.

Zaprimljen sam u ambulantu Abdomen 2 (Mornarička bolnica) oko 12 sati. Vrlo ljubazna glavna sredstva dodijelila mi je krevet i rekla da se raspremim, što sam i učinio. U 13 sati je vrijeme ručka, ali ja nisam bio na spisku, a sestre su primijetile da sam novi. Ja sam reagirao da nisam ni računao na njihov ručak i da sam dobro doručkovao, a njihova je reakcija bila da ne mogu gledati gdje drugi ručaju i čekati do večere te su mi dodijelile ručak.

Od prvog sam trenutka primijetio da su medicinske sestre stalno u pokretu, da čistačice stalno čiste i da se tu održava veliki red i čistoća te da se jako puno pažnje poklanja pacijentima.

Nesnosni bolovi nakon operativnog zahvata

Nakon operativnog zahvata kod mene se desilo nešto što nitko nije očekivao, a to su bili nesnosni bolovi u predjelu operativnog zahvata. Svi su se zainteresirali zbog čega je to tako. Jedna mlađa doktorica s odjela je došla popričati sa mnom i predložila mi moguće opcije rješavanja problema.

Počela je obostrana suradnja. Prihvatio sam jednu od ponuđenih varijanti. Nakon nje, došla su još dva doktora, a ja nisam ostao pasivan te smo zajedno razradili tijek budućih radnji. Drugi dan sam odveden u operacionu salu. Tražio sam da mi do najsitnijih detalja objasne što se namjerava raditi jer ipak je to moje tijelo u pitanju. U ekipi su bila dva doktora anesteziologa i stručnjak za rješavanje bolova.

Njihovu ljubaznost i njihovu suradnju sa mnom ne mogu opisati, to treba biti u prilici doživjeti. Pristao sam da se odradi što su predložili iako su rekli da ne garantiraju uspjeh. Rekao sam im neka počnu, a nakon izvjesnog vremena kazao sam doktoru da ide, na što me on upitao: što ide? Ide preko brane koja Vam se činila nepremostivom, odgovorio sam.

Njihovu radost u tom trenutku niti ne mogu opisati, i to treba doživjeti, a doživjeti se ne može bez suradnje sa osobljem.

Doktor za sprječavanje boli objasnio mi je kakve će mi lijekove pripisati, način uzimanja i način prestanka uzimanja. Nastalo je obostrano povjerenje. To se povjerenje manifestira i danas na obostrano zadovoljstvo. Moje zadovoljstvo je to da lijekove više ne uzimam i bolova nemam.

Doktori, uspjeli ste!

Kako nemam drugog načina, ovim putem im šaljem poruku: Doktori, uspjeli ste i velikom Vam HVALA!

HVALA jednom doktoru urologu (imena ne spominjem jer ih ne znam od svih) koji je pokazao veliki interes za jedan moj raniji problem i njegovo rješavanje, HVALA medicinskim sestrama za veliko strpljenje, nesebičnost i ljubav sa kojom rade sa pacijentima. HVALA ravnateljici Opće bolnice Pula, HVALA ministru zdravstva, HVALA svim zdravstvenim radnicima.

Imao sam dijete u bolnici, ženu, oca i majku i nikad nisam imao problema sa zdravstvenim osobljem. Danas na svom primjeru vidim da je potrebna suradnja te se kroz nju stiče obostrano povjerenje i uspjeh je neizostavan, ali sam i svjestan da neke stvari moram prihvatiti pa kakve bile da bile.

Ne želim spominjati svoje ime, ime mojih cimera i sumještana koji su dali dopuštenje da se zahvalim medicinskom osoblju Opće bolnice Pula. Naši su podaci poznati redakciji.