Dr. Željko Bogdan: Ugljen je najsigurniji i najisplativiji za Plomin

Međunarodno znanstveno-stručno savjetovanje "Energetska i procesna postrojenja" i Međunarodni forum o obnovljivim izvorima energije, održani od 24. do 26. listopada, okupili su u Rovinju vodeće domaće i inozemne stručnjake iz područja energetike i energetskog gospodarstva, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije.

Predsjednik Znanstveno-stručnog savjeta skupa bio je dr. sc. Željko Bogdan, profesor na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, koji je bio član Povjerenstva za ocjenu Studije utjecaja na okoliš za Plomin C, te smo mu tom prigodom postavili nekoliko pitanja vezanih uz samu Studiju i gradnju elektrane.
 
* Bili ste član Povjerenstva za ocjenu Studije utjecaja na okoliš za Plomin C i dali joj zeleno svjetlo. Jeste li tijekom javne rasprave imali koji prigovor Studiji?  
- Kao član Povjerenstva bio sam prvenstveno zadužen za tehnologiju, a to je samo jedan uski segment koji se odnosi na Studiju utjecaja na okoliš i s te strane nisam imao prigovora. Što se tehnologije tiče, treba reći da u gradnji termoelektrana postoje modernije tehnologije poput rasplinjavanja ugljena, no takve su tehnologije i nesigurnije, pa sam ja u tom slučaju ipak za konzervativniji pristup, koji se u pravilu pokazuje i isplativiji.

BLIZINA VODE

* Među ostalim, u svom ste obrazloženju rekli da, ukoliko se u Republici Hrvatskoj misli graditi termoelektrana na ugljen, a strategija energetskog razvoja to predviđa, tada elektranu treba izgraditi na obali. Zašto?
- Pitanje mjesta gradnje termoelektrane na ugljen je kompleksno. Prva komponenta koju treba imati na umu je ta da termoelektranu, zbog specifičnog ciklusa rada, možemo graditi samo tamo gdje ima vode.
U Hrvatskoj ima malo mogućnosti, odnosno lokacija, na kojima je moguća gradnja uz vodu. Takvo što moguće je jedino uz Savu, Dravu i Dunav. S druge strane, većina tokova tih rijeka se nalazi uz granicu što stvara dodatan problem, osim u slučaju postojanja bilateralnog sporazuma sa susjednom zemljom i zajedničke gradnje elektrane.
Kao moguća opcija ostaje more, a takav izbor je i jedini mogući, pogotovo ako je u pitanju ugljen. Ako je u pitanju ugljen kao energent, unutrašnjost ne dolazi u obzir zbog transporta, jer je prijevoz ugljena morskim putem najjeftiniji.

* Zbog čega još mislite da je današnja lokacija TE Plomin 1 najbolja lokacija za novu TE na ugljen?
- Ako je u pitanju ugljen i obala, ne volim govoriti što je najbolje ili najpovoljnije, no Plomin je dobra  lokacija iz više razloga. Iako postoje i loše strane, poput većeg intenziteta utjecaja na okoliš, moramo napomenuti da na tom mjestu postoji infrastruktura, osim toga možemo reći da su ljudi na neki način navikli na takvu elektranu, a ona isto tako i zapošljava lokalno stanovništvo, a i lokalna zajednica dobiva određena sredstva. Uzimajući u obzir dobre i loše strane, zaključujemo da je Plomin dobra lokacija.

PLIN ILI UGLJEN (ili KRUHA PREKO POGAČE)

* Studija uopće nije uzela u obzir plin kao energent. Koji je vaš osobni stav o energentu, s obzirom da ekološke udruge i lokalni političari zagovaraju plin, a ne ugljen?
- Kad govorimo o energentu, dilema je ugljen ili plin. Prednost ugljena je jeftinoća te dobavljivost od većeg broja proizvođača u cijelom svijetu. Prisjetimo se nedavne krize na relaciji Rusija-Ukrajina-Europa, kada je Europa ostala bez plina. Teško je očekivati da u slučaju ugljena mogu nastati problemi u dobavljivosti, koji su mogući s plinom.
Ako želimo diversifikaciju energenata, kako kaže strategija, onda je ugljen prirodni izbor, a u ovom trenutku i najjeftiniji. Stabilnost cijena ugljena je također pouzdanija iako su i cijene ugljena rasle, no neusporedivo manje od primjerice cijena nafte. Ne ulazeći u strategiju energetskog razvoja Hrvatske, koja kaže da bismo trebali krenuti u izgradnju jednog bloka na ugljen. U ovom trenutku Hrvatska oko 13 % svoje potrošnje namiruje ugljenom, dok većina europskih zemalja radi s puno većim postotkom. Uzmimo primjer Danske koja je predvodnica u obnovljivim izvorima energije gdje vjetroelektranama pokriva 25 % svoje potrošnje, iz ugljena pak pokriva više od 40 % svoje potrošnje.

*Argumenti za ugljen su uglavnom ekonomske prirode. A što je sa zaštitom okoliša i zdravljem ljudi?
- Mora se priznati da ugljen ima štetniji utjecaj na okoliš kao energent u odnosu na plin. Plin je po tom pitanju utjecaja na okoliš najbolje fosilno gorivo. Europski propisi su, međutim, bez obzira na izbor energenta vrlo strogi, a elektrana mora raditi po tim strogim europskim propisima. Ako mi, zbog nekog razloga, nismo zadovoljni i smatramo da je to potrebno, možemo ih dodatno postrožiti, no moramo biti svjesni da to košta. No, ako postoje propisi i ako elektrana zadovoljava te propise, onda je to, rekao bih, traženje kruha preko pogače.

Također, moramo reći da se u vrijeme kad se počeo graditi Plomin 2, s razlogom digla buka oko zagađenja. Naime, Plomin 1 nema odsumporavanje, a uz to do prije 10 godina je radio na raški ugljen koji je imao 10 % sumpora i razumljivo je da se to zamjerilo ljudima. Međutim, gledajući Plomin 2, koji nam može biti u ovom trenutku uzor po funkcionalnosti, uz nuklearnu elektranu Krško, on je vjerojatno najpouzdanija i najbolja naša elektrana. Plomin 2 ima uređaj za odsumporavanje koji razinu sumpora spušta 95 %, a uz to ugljen se kupuje na svjetskom tržištu, a udio sumpora u tom ugljenu je 0,3 do 1,4 %.

Kad govorimo o sumporu, u Zagrebu, primjerice, postoje dvije toplane koje imaju mazutna postrojenja. U situacijama kada su niske temperature kada nema plina i u trenutku kada to kapaciteti zahtijevaju. Ljudima od struke je poznato da taj mazut sadrži i do 2 % sumpora i nema odsumporavanja, a radi se o Zagrebu gdje živi gotovo milijun ljudi, stoga ne možemo na jednom području tjerati mak na konac, a s druge strane, u ovom slučaju u Zagrebu, dopustiti puno više.

*Je li istina da je snaga od 500 MW, kakva će biti TE Plomin C, neuobičajena u svijetu, jer da se najčešće grade ili od 400 ili 600 MW?
- U ovom trenutku velike zemlje i velike elektroprivrede gradit će veće elektrane od 800 MW. Prema ekonomiji veličine, velike elektrane bi po jedinici snage trebale biti jeftinije. Kod termoelektrana ta je granica 800 MW, no za naš elektroenergetski sustav, pa vjerojatno i za Plomin, takva je elektrana prevelika.

Veća elektrana nije dobra za ukupni sustav iz razloga što se smatra da jedan blok ne bi trebao imati udio veći od 10 – 15 %, jer bi to moglo dovesti do kraha cjelokupnog sustava. U slučaju da je taj udio veći trebalo bi iznaći načine kako da se u slučajevima ispada, očuva mreža. To je moguće na nekoliko načina, no svaki od tih načina također iziskuje određene troškove.

TRGOVINA EMISIJAMA

* Hoće li ugljen kao energent dugoročno biti isplativ s obzirom da će buduća termoelektrana na tržištu morati kupovati tzv. emisijske jedinice?
- Naravno, postavlja se pitanje kakvo će stanje biti sutra, prvenstveno zbog taksi na emisiju CO2, pošto znamo da Europa postepeno snižava razine CO2 koje je dozvoljeno emitirati. S druge strane, u nekim dijelovima Europe vlada gotovo religiozni pristup obnovljivim izvorima energije i takav me pristup čudi, pogotovo u slučaju Njemačke, gdje se odriču nuklearnih elektrana i elektrana na ugljen. Također, mnogi njemački stručnjaci to smatraju pogreškom jer će Njemačka teško nadoknaditi takvu količinu energije.

Teško je predvidjeti budućnost u tom pogledu. U slučaju da Europa uvede jako visoke takse na emisiju CO2, onda se ova elektrana na ugljen neće pokazati kao najbolji izbor, ali ako bude postojalo tržište kvotama, očekujem da cijene neće biti toliko visoke upravo zbog velike količine obnovljivih izvora energije.

U slučaju da padne interes za gradnju termoelektrana na ugljen, zbog viših taksi, moguće je da će paralelno padati i cijena ugljena zbog manje potražnje. Sve te faktore teško je povezati da bi se pouzdano mogla predvidjeti buduća kretanja, zaključio je na kraju dr. sc. Željko Bogdan. (Razgovarao: Darko Tumpić)