'Ja sam tipičan Istrijan: volim Učku i glasam protiv'

Dean Kotiga iz Motovuna, karizmatični voditelj kviza 'Potjera' u intervjuu za 100posto.hr govori o vlastitom putu koji je prošao i ljubavi prema igri. Naime, dok su neki čekali 18 godina da dobiju vozačku, on je jedva dočekao punoljetnost da se može naći u kvizu. I tu je počeo put od natjecatelja do sastavljača pitanja i omiljenog lovca.

* Pretpostavljam da ljudi generalno pretpostavljaju da znate sve. Znanje vam je i preširoko. Kako? Upijate li informacije toliko efikasno?
- S obzirom na to da veliku većinu onog što pročitam – zaboravim, ne mislim da imam neko posebno dobro pamćenje, a katkad čak imam osjećaj da loše pamtim, iako naravno ne očekujem ni od koga da povjeruje u to. Spašava me to što uvijek čitam i učim više nego što mogu zaboraviti, pa sam na kraju dana ipak u nekom sitnom plusu.

* Po struci ste profesor književnosti, završili ste i povijest. Jeste li ikad razmišljali raditi u struci?
- Uz to što sam oduvijek volio povijest i književnost, u to sam sve i krenuo s idejom da ću raditi u struci. Oduvijek sam volio dijeliti i poticati znanje pa sam se često vidio u ulozi profesora. Posebno mi se unutar odsjeka komparativne književnosti svidjela katedra za filmologiju na kojoj sam neko vrijeme doslovno živio film, filmsku teoriju i filmsku kritiku, želeći život i karijeru posvetiti tome, ali se to nažalost nije realiziralo.

* Kako u 'Potjeri' doživljavate poraze?
- Uz rizik da ispadnem 'kajgod', moram priznati kako, barem što se 'Potjere' tiče, nisam fan termina pobjeda i poraz, jer se jednostavno ne radi o istim uvjetima, pa više volim koristiti termine 'stizanje igrača' i 'nestizanje igrača'. U tom smislu 'nestizanje igrača' doživljavam kao sastavni dio posla i ne opterećujem se previše, iako nije oduvijek bilo tako – sjećam se da sam se prvu sezonu-dvije prilično grizao oko toga, i to sve doživljavao svemirski važnim. Uvijek je zanimljivo primijetiti kako čovjek odrasta kroz život.

* A kako doživljavate pobjede, pogotovo one koji se dogode u zadnjim sekundama?
- Stresno, i to mnogo više nego što izgleda i – što je još gore – mnogo više nego što si usuđujem priznati.

* S Tarikom Filipovićem imate poseban odnos, čini se da sjajno balansirate u tom simpatičnom bockanju? Koliko se zabavljate na snimanjima, ometu li vas nekad Tarikove dosjetke?
- Tarik je meštar svoje vrste, voditelj kakav se rađa jednom u više generacija. Još smo se na prvom terminu totalno „kliknuli“, i veseli vidjeti kako taj „klik“ ne jenjava ni u šestoj godini. Doduše, kažu da je sedma ona krizna, zar ne? (smijeh)

* Sastavljali ste svojedobno pitanja za 'Milijunaša', koja je caka, koliko je bilo teško osmišljavati takva pitanja?
- Nema pravila. Istina je da je korisno promatrati svijet 'iskosa' i imati stalno upaljena 'ticala' za hvatanje zanimljivih informacija, ali s druge strane nisam pobornika mita o pjesničkom nadahnuću te kreiranju pitanja isključivo tijekom dokone šetnje po parku, jer se tu – kao i u svakom drugom poslu – katkad radi jednostavno o 'rudarenju'. Što znači, uzmi enciklopediju-rječnik-internet, zatvori se u sobu, i isporuči 50 zaokruženih pitanja do jutra, kako znaš i umiješ. Pretpostavljajući, jasno, da znaš i umiješ. Posebno sam ponosan na pitanje s 'Milijunaša' koje se i dan-danas ponegdje zna prepričati, a koje je glasilo: „Što je to: koza je, ovca nije?“ s ponudama „a) koza, b) je, c) ovca, d) nije“, jer je jednostavno, koncizno, duhovito, shvatljivo i očito, a opet zbunjujuće, čudno, netipično, opasno. Stvar je i formata, jer dio ljepote tog pitanja stoji baš u činjenici kako postoje četiri ponude, te je zapravo pitanje iz pitanja prepisano u ponude same. Iz tog je razloga bilo jako zahvalno pisati za 'Milijunaš', dok je prava muka bila pisati za 'Sve u 7', jer smo za svako pitanje (i ono koje će na televiziji imati tri ponude i ono koje će imati svih sedam) morali smisliti i napisati sedam ponuđenih odgovora.

* Kako ste uopće postali sastavljač, a kasnije i lovac u kvizu? Kako je do toga došlo?
- Najprije sam bio natjecatelj, i to sam jedva dočekao – zapravo sam, za razliku od vršnjaka koji su htjeli navršiti 18 da bi mogli dobiti vozačku ili što već, nestrpljivo čekao punoljetnost najviše zato što mi je ona omogućavala nastupanje na kvizu. Kako sam ostavio dobar dojam, pozvali su me na razgovor oko kreiranja pitanja da vide ima li tu čega, i procijenili da bih mogao biti i dobar autor, iako ja u šali volim reći da su samo lukavo procijenili da ću im manje novaca uzeti kao autor nego kao natjecatelj. Godinama sam radio kao autor, pa su me kad se znalo da će krenuti 'Potjera' pozvali u širi izbor ljudi koji će postati lovci, pa u uži izbor itd. Dakle, do toga dođe, kao i do svih ostalih dobrih stvari u životu, uz puno rada i želje te malo sreće.

* Jeste li tipičan Istrijan?
- Itekako, ponajprije u smislu da volim guštati u čemu god, da volim svoj kraj i Učku koja nas koliko-toliko drži na sigurnom, i da, sjetimo se plakata, 'glasam protiv'.

* Tarik često spominje i djevojke za Dejana - jeste li i dalje zauzeti?
- Barem koliko znam, jesam – kazao je, među ostalim, Dean Kotiga za 100posto.hr.