Europski dan za suzbijanje trgovanja ljudima: Državljani Hrvatske među najčešćim žrtvama

Trgovina ljudima u Hrvatskoj u zadnjih pet godina, od 2007. do 2011. godine, svodi se na oko 50- tak slučajeva čiji broj po pojedinoj godini varira od 7 do 14 osoba. Muškarci su češće žrtve prisilnog rada, žene prostitucije, djeca prosjačenja i prodaje obiteljima bez djece. Žrtve su najčešće državljani Srbije, BiH, Ukrajine, Moldavije, Albanije, Rumunjske i Hrvatske. Procjenjuje se da godišnji prihod od trgovine ljudima iznosi između sedam i trinaest milijardi dolara.

Zabrinjavajuće su to informacije koje smo povodom Europskog dana za suzbijanje trgovanja ljudima, 18. listopada doznali od mr. sc. Aleksandra Šerovića iz Odsjeka za prevenciju Ureda načelnika PU istarske koji je tim povodom na pulskoj tržnici informirao građane i upozorio s problematikom trgovanja ljudima.

Istaknuo je kako trgovanje ljudima predstavlja različite radnje poput vrbovanja, kupnje, prodaje, poticanja, posredovanja, otmice, prijevare i sl. da bi se došlo do pristanka osobe s ciljem njezinog iskorištavanja. Praksa pokazuje da se ljudima trguje ponajviše zbog prostitucije, oko 80 posto i robovskog rada, oko 15 posto te prosjačenja, usvajanja djece, prisilnog braka, trgovanje organima i dr.

Sumnja na trgovanje ljudima javlja se kada se nude primamljive poslovne ponude bez referenci, bez prethodnog razgovora, nejasnih podataka o poslodavcu te nerealno velikih  obećanja. Žrtve se prijevarom o dobro plaćenom poslu u inozemstvu odvode iz mjesta prebivališta na odredište gdje im se po dolasku oduzimaju osobni dokumenti te ih prisiljava na razne poslove, ponekad žrtve nikada niti ne stignu na mjesto odredišta već ih se na putu transporta preprodaje novim trgovcima.

Trgovina ljudima Hrvatsku zahvaća kao tranzitnu zemlju, pri čemu je ovaj pojavni oblik najčešće zahvaća  osobe ženskog spola, dobi od 11 do 30 godina, najčešće s ciljem seksualnog iskorištavanja. Ishodište najčešćih pravaca kretanja trgovine ljudi kreće iz država tipa Ukrajine,  Moldavije, Albanije, Rumunjske, Srbije, BiH i Hrvatske.

Postoji usvojena procedura postupanja MUP-a što podrazumijeva ponajprije iniciranje pomoći i zaštite žrtava trgovanja ljudima u suradnji sa drugim ministarstvima te nevladinim i organizacijama civilnog društva, prije svega s Hrvatskim crvenim križem. Unutar svih policijskih uprava određeni su policijski službenici koji se bave suzbijanjem problematike trgovanja ljudima koji neposredno sudjeluju u identifikaciji žrtava i otkrivanju počinitelja ovog oblika organiziranog kriminaliteta.

MUP ostvaruje i suradnju sa INTERPOLom, EUROPOLom i SELEC Centrom radi razmjene informacija u svezi krijumčarenja osoba i trgovanja ljudima.

Kazne za trgovanje ljudima kreću od tri mjeseca do kazne dugotrajnog zatvora, deset godina i više. (Tekst i foto: Paola Albertini)